U mom prethodnom postu, mogli ste da pročitate kako sam doživela letnju Jahorinu i u kojim aktivnostima sam uživala. I tamo sam vam obećala jednu ekskluzivu – recept za “Jahorinski kolač”.
Uopšte ne znam da li “Jahorinski kolač” tradicionalno postoji na ovom području i ako da, ne znam od kada. Ili je ipak desert dizajniran u “Hotelu Vučko“? Znam samo da sam prvog dana po dolasku imala sreću da upoznam Nemanju Gunjaka, šefa kuhinje u hotelu. Taj dan, bilo je dovoljno vremena da se ispričamo i naravno da je moje prvo pitanje bilo o receptima karakterističnim za ovu teritoriju.
Svi znamo da čim pređemo granicu s BiH, momentalno kreće polemika gde će se ići na ćevape – mada odgovor znamo: u Sarajevo koje je 29 km od Jahorine. OK, sjajni su ćevapi – ali nikako ne bi bilo fer da zadržim pažnju samo na njima. Želim da otkrijem i nove ukuse, a pogotovo ovakve “tajne recepte”. Proverila sam i u Googlu ne možete da nađete “Jahorinski kolač” – pa onda, šta da vam kažem? Možda za koju godinu postane prepoznatljiv, poput recimo “Bledske krempite” ili napolitanske pice? 😉
Klopa na Jahorini
Na putovanjima jedem mnogo više nego kada sam kod kuće, jer želim sve da probam. Obično baš ne preterujem s količinama, mada je teško reći “samo ću malo” nakon celog dana u pokretu i planinskog vazduha. Vratila sam se s 1.5 kg viška i baš me briga. Zapravo, već sam to skinula 😀 Ali je bilo jasno šta me čeka već prvog jutra, na doručku…
Kako i odgovara planinskom predelu u kome smo se nalazili, hrana koju smo jeli na Jahorini ne spada u “dijet, fit & salatice”. Odlučila sam se prvog jutra za “Vučko doručak”, ne obraćajući pažnju na preveliki broj stavki u opisu jela. Kada je tanjir stigao, za trenutak sam htela da izgovorim: “Hej! Pa nema nas dvoje!” 🙂 Pršuta, sirevi, kulen, jaja na oko… I uštipci – ali kakvi uštipci!
Ja ne jedem prženo testo, ali sam ovo jela. Uštipci iz Vučka jesu servirani sa slanim namirnicama, ali su blago zaslađeni. I pravljeni su s heljdinim brašnom. Prelepo! Sada se kajem što nisam i za njih tražila recept – ali dajem ovaj zadatak nekoj narednoj gastro-blogerki koja ode u “Vučka” 😀
Sledeće jutro sam se potpomogla tehnikom vizuelizacije. Zamislila sam sebe kako ne mogu da zakopčam farmerice i to je izazvalo amneziju. Zaboravila sam “Vučko doručak” i odlučla se za pitu sa sirom & zeljem. A tek ona što je bila lepa! Sveže pečena i krckava…
Naša poslednja večera u “Hotelu Vučko” u nije bila u restoranu, već u vinskom baru hotela. Ovo je nešto kao da imate mini-restoran samo za sebe i svoju ekipu. Sjajno!
Ako me pitate koji obrok u “Vučku” je bio najbolji – bez trunke oklevanja ću vam reći da je to bila taljata od ramsteka s grilovanim povrćem i rukolom. Srednje pečena junetina, baš onakva kakvu najviše volim 🙂
Zanimljivo je i da na drugim mestima postoji taj fazon s uštipcima i da su veoma česti na doručku. U “Olimpijskom baru” – kafe restoranu na samoj stazi – bili smo dva puta. Prvi put je bio branč nakon vožnje kvada, a drugi put doručak, pre jutarnjeg spuštanja bobom. Doručak je već bio prepoznatljiv – sirevi, kajmak, selekcija perfektnih suhomesnatih proizvoda i naravno: uštipci!
A na meniju za ručak su uglavnom klasici koje svi vole, poput pica, paste, mesa, pliećih krilaca i naravno nezaobilazne “Cezar salate” koja je bila moj izbor. Kao uvek, kada negde putujem, pijem isključivo lokalna pića, pa sam Cezara zalila čašom “Nektar” piva.
Ipak, kada pričamo o mestima za hedonisanje – ono koje je na mene ostavilo najjači utisak je predivna planinska kuća “Rajska vrata”. Što se mene tiče, mogli su tamo i da me zaborave, pa da se vrate krajem leta – ili da se ne vrate uopšte 🙂 Sve mi se dopalo. Prvo stil gradnje – kamen i drvo, potpuno uklopljeno u krajolik. Unutra prostorom dominira okrugli kamin i savršeno je logično da je to bilo prvo mesto na koje sam se parkirala i popila odličnu domaću rakiju.
Ne samo rakija, već je većina namirnica koje se koriste u kuhinji “Rajskih vrata” domaćeg porekla, ili još preciznije – kupuje se od lokalnih proizvođača.
Upravo taj spoj izuzetnog gostoprimstva, lokalno prizvedene hrane, dobrog raspoloženja, toplog kamina (bio je upaljen, jer je veče bilo hladno) i prelepo spremljenih jela, učinio je ovo mesto mojim favoritom. Tome je sigurno doprinelo i dugo ćaskanje s Markom Rudićem, vlasnikom ove udobne i prijatne planinske kuće. Marko je bivši skijaški šampion i nakon previše zima provedenih na snegu i minusu, napravio je ovaj veliki kamin i odlučio da više vremena provodi pored njega s gostima, a manje na ledenoj stazi 🙂
I šta mislite? Da li smo probali uštipke i u “Rajskim vratima“?
RECEPT: Jahorinski kolač
U “Hotelu Vučko” ovaj kolač radi poslastičar. Koristi crnu čokoladu i testo je tanje, pa se gotov kolač seče na kvadrat, koji se prepolovi na 2 torugla i tako se servira. Ja jesam dobila recept, ali sam uradila i neke sitnije izmene – pa original i dalje možete da smažete samo na Jahorini. Pošto su bratovi klinci dolazili na kolač, zamenila sam crnu čokoladu onom za kuvanje, da bude nešto blaži. U testo sam dodala vanilu – a sve pekla u kalupu za tortu, jer i dalje više volim okrugle kolače 🙂
Tačnije, pekla sam dva kolača, jedan u kalupu 18 cm i drugi u 16 cm. Vi možete da upotrebite kalup od 24-26 cm, kao i četvrtasti kalup. Od vašeg ukusa zavisi da li želite tanji ili deblji kolač, pa prema tome korigujte za koji minut vreme pečenja.
Sastojci za koru:
- 1 jaje
- 200 g šećera
- 7 kašika ulja
- 2 kašike kakao praha
- 1/3 kašičice zrna vanile
- 120 g mlevenih oraha
- 180 g rendanih slatkih jabuka
- 220 g mleka
- 200 g griza
Obložite dno odabranog kalupa papirom za pečenje, a ivice kalupa namažite maslacem. Zagrejte rernu na 180 stepeni. Mutite jaje i šećer, da se šećer rastopi – zatim dodajte redom jedno po jedno: ulje, kakao, vanilu, orahe, jabuke i mleko. Na kraju dodajte i griz u koji ste prethodno umešali prašak za pecivo. Pecite koru oko 35-40 minuta i ostavite je da se prohladi. Dok se hladi, spremite preliv.
Sastojci za preliv:
- 2 jajeta
- 300 g šećera
- 100 g čokolade (crna ili za kuvanje)
- 250 g maslaca
- po 50 g seckanih oraha, badema i lešnika
Priprema:
Jaja i šećer umutite, pa kuvajte na pari uz stalno mešanje žicom, tako da se šećer potpuno otopi i jaja skuvaju. Ovo može da se uradi i u mikrotalasnoj, kao što je objašnjeno u receptu za “Arabija tortu“. Kad dobijete lep krem, dok je još vruć, umešajte u njega čokoladu izlomljenu na kockice i promešajte da se rastopi. Na kraju dodajte i maslac sečen na kocke, pa sve izmešajte. Trebalo bi da ste dobili gust i gladak krem.
Čim se preliv malo prohladi, prelijte ga preko kolača – a pre nego što prelijete kolač, možete koru da izvadite iz kalupa i skinete papir za pečenje, a onda je vratite nazad u kalup. Na kraju, pospite preko preliva seckani miks orašastih plodova, a po želji, prethodno ih kratko tostirajte na suvom tiganju. Kolač se hladi dok se krem potpuno ne stegne, ali je idealno preko noći.
Ako želite da saznate više o Jahorini, uživate u fotografijama i video snimcima ove prelepe planine – ispratite tagove:
#zamijenimorezaplaninu
#ljetonajahorini
#ocjahorina
A svakako će vam biti bitni i korisni:
Moja mama pravi takav kolac.
Zovemo ga mramorni ili solja ovoga-solja onoga-to je glavna mera.Sastav je isti .ja najvise volim kruske da ubacim.
Ja znam za onaj “mramorni” gde je pola kolača braon, a pola žuto… Ovo je novo 🙂
Kora je ista kao u receptu za Sočne mafine kod Moja mala kuhinja 😇 ne verujem da sam ga prepoznala- ajd da sam neka kuvarica koja je ispekla i ispekla.. nego sam napravila svega 2 recepta i tada jedan je ovaj 😅
Moram da posetim Jahorinu, bas si me inspirisala- i klopom i avanturom, u lepote nase zemlje ne sumljam- cela lepa! ❤
Jaooo 🙂 Pa nisam ga videla kod Aleksandre <3 Od nje sam naučila da razvlačim kore za pitu, divno je i to objasnila <3
Sada sam našla recept i prilično liči, samo Aleksandra stavlja i brašno. Evo i LINKA.