Moje prvo ozbiljno zimovanje bilo je na Jahorini, sredinom osamdesetih. Pamtim planinsku kućicu u kojoj smo bili, koja je izgledala kao trouglasti šator. Pamtim dobro i čestu maglu na vrhu planine, i koliko sam, onako mala, sebi bila važna što sam skijala po toj magli…
Moje poslednje ozbiljno zimovanje, takođe je bilo na Jahorini – a tamo sam naučila i da vozim klizaljke. Ove godine, prvi put sam je videla letnju, zelenu i bez snega. Čak i tada, ako oblaci rasteraju sunce i naglo se promeni temperatura, umela je ponekad da je prekrije ta magla, gusta kao testo. Ona prvo pokaže koliko je lepa, a zatim podseti i koliko je moćna – pa ne čudi što je „ta“ Jahorina, što je ženskog roda 🙂

Dupla duga na Jahorini – pogled iz moje sobe u hotelu „Vučko“
Kako ne spadam u osobe kojima je zadovoljstvo da se prže na plaži po najvećim vrućinama, boravak na Jahorini na samom početku jula bio je odmor kakvom više težim. Ovaj put ne u kućici, gde bih ja bila zadužena za kuvanje, a ostali za nabavku i pranje sudova. Sada sam uživala u predivnom „Hotelu Vučko 4*“ na Jahorini. I mi koji volimo da kuvamo zaslužujemo pauzu 😀
Pre nego što vam kažem više o hrani, rećiću vam nekoliko reči o samoj planini. Znamo za planine koje su po ukusu mnogih ljudi postale preterano i neprimereno urbanizovane, na šta se često žale. Delimična urbanizacija se desila i ovde. Naićićete na više luksuznih hotela sa lepo uređenim enterijerom, prostranim i udobnim sobama, vinskim barom, i restoranom – baš kakav je i „Vučko“. Pronaćićete puno sadržaja – i za decu, i za odrasle. Ipak, Jahorina je Planina s velikim P. Divlja, prostrana, visoka i doslovce nepobediva – što već pamtim iz ranijih odlazaka i što me je kod nje uvek fasciniralo.
Slikovito bi to izgledalo ovako: vratite se iz spa-centra, bilo da ste boravili u onom u „Hotelu Vučko“, ili prešli ulicu i posetili spa-centar s bazenom u „Hotelu Termag„. Zatim se sredite u sobi, otvorite mini-bar, sipate čašu vina i izađete na terasu – a kroz prozor ugledate krdo divljih konja 🙂
Sadržaji na Jahorini
U „Olimpijski centar Jahorina“ ne idete s željom da šetkate po popločanom trgu na urbanom delu planine, ili da čitate knjigu u baštici kafića. Možete ako baš volite – ali bi to bila velika i neopisiva šteta. Ako mene pitate, na Jahorinu idete da vam malo skoči adrenalin, pa i da se na momente osetite kao dete 🙂
Za one dečije momete bila je zadužena staza za sankanje bez snega i Loopster, točak u koji sednete kako bi vas rotirao napred-nazad. Imam jak želudac i volim to „tumbanje“ pa su me jedva odvukli od lupstera 🙂 Kako je to izgledalo, možete videti i u vlogu „AXE HOME“ – kod Lece i Duleta.
Ipak, ona prava avantura su bob i kvad.
Kvad je terenski motor s 3 ili 4 točka, na kome mogu da se voze 2 osobe. Potrebno je uložiti snagu tokom upravljanja ovakvim vozilom, pošto i jeste fora da se vozi na kamenitom terenu ili na samo delimično utabanim stazicama, koje vode kroz travnate predele. Doživljaj prirode i planine je potpuno drugačji, nego kada šetate kroz isti taj krajolik, ili se vozite u zatvorenom vozilu.
Kada je ova avantura u pitanju, zaštitna oprema (kaciga) je obavezna – ali je tehnika upravljanja vozilom izuzetno jednostavna. Ako ne jurite i ne želite svima da demonstrirate kako ste prirodno talentovani za trke – ova vožnja ne spada u rizične aktivnosti. Ovu predivnu vožnju organizovao nam je „Hotel Lavina„, pa kad ste na Jahorini – znate kome da se javite za kvad 🙂
Najuzbudljiviji deo priče je bio taj što smo uspon kvadovima na planinu imali po najlepšem mogućem sunčanom vremenu. Onda smo napravili pauzu za ručak u „Olimpijskom baru“. Nismo završili s čorbicom i prešli na glavno jelo – a spustila se magla i počela kiša. Kacige smo imali, a Marija @ski_maki – iskusan planinar & ski-instruktor, spasila je drugarice kabanicama. Nakon toga, mogu da zaklučim da je vožnja po kiši bila još uzbudljivija 😀 Dakle, vreme na planini se menja svaki čas i pametno je da u rancu bude kabanica.
Video snimke s kvad-vožnje imate u ovom Instagram postu:
View this post on Instagram
Kad je bob na šinama u pitanju – i on spada u one sjajne „dizače adrenalina“. Vozila sam se i ranije, ali na mnogo kraćim stazama. Jahorinska bob-staza spada u 10 najdužih u Evropi, ima oko 2.6 km. Do početka šina, penjete se žičarom – šestosedom, pa u toku vožnje možete da napravite fotografije prelepih predela – ali i shvatite, kad pogledate s visine, zašto je dobro da se na Jahorini držite obeleženih staza ili imate iskusnog vodiča. A za vodiče uvek možete da se obratite „Olimpijskom centru Jahorina„.
U slučaju da se nikada niste vozili bobom, na početku prve vožnje, srce će vam biti u petama. A onda ćete shvatiti da je savršeno bezbedan, da nema nikavih šansi da ispadnete ili se prevrnete – a da sistem ubrzavanja i kočenja, jednostavna palica kojom gurate napred ili nazad – perfektno funkcioniše. Počećete vožnju oprezno i sporo, kočićete u krivinama – a onda ćete ubaciti u brzinu i više nema kočenja 😀
Dokaz za to su deca. I Leca i Dule su poveli svoje klince – Leca komada 2 od 2, Dule komada 1 od 3 😀 Sva deca su niži razredi osnovne i svi su išli sami na bob. Sve sam vam rekla! Kad posetite Jahorinu, ovo se nikada i nikako ne propušta! Imali smo jednu večernju i jednu jutarnju vožnju. Ako me pitate koja je lepša, ne mogu da se odlučim…
Video-snimke s večernje vožnje možete pogledati na ovom Instagram postu:
View this post on Instagram
Što se tiče dnevne vožnje boba, ti video-snimci su na sledećem Instagram postu. Ali na njemu je još nešto! Vožnja na žici iznad jezera – što smo takođe radili po magli.
U slučaju da ste osoba naviknuta na žičare za skijanje, opušteno ćete sesti u stolicu i uživati u ovom „letu“. Ako niste, sleduje vam još jedna doza adrenalina 😉
View this post on Instagram
Ono što ostavljam za kraj liste avantura su svakako šetnje, izleti i planinarenja. Mi smo proveli 4 noći u „Hotelu Vučko“ i imali prilično gust raspored, s ciljem da vidimo što više. Dan koji je bio za planinarenje, pokvarila je magla. Ako se to dogodi, rešenje uvek postoji i doslovce je predivno – izlet do Pala i obilazak vodopada i vrela Miljacke.
Voda je toliko čista, što je očekivano na izvoru reke – da sam je pila iz ruke 🙂 Malo smo šetali stazama, malo se pentrali uzbrdo, pridržavajući se na jačim usponima za korenje drveća, obišli bazene gde se gaje pastrmke, pronašli divlje jagode i uživali u savršenom danu.
Ja sam čak imala i nešto više sreće od ostalih, pošto sam među vodičima iz „OC Jahorina“ pronašla i savršenog džentlmena da me prenese preko bare. Rekla sam vam već da se na planinu nosi kabanica, a sada ću vam reći da uopšte nije dobra ideja da ponesete platnene, letnje patike. Neće se uvek naći neko da vas spasi od bara na putu 😀
U ovom Instagram postu imate video snimke s Pala, uglavnom sve što sam vam pomenula u tekstu:
View this post on Instagram
Nastavak priče sledi za 24h!
Mislila sam da će sve stati u jedan tekst, ali sam se prevarila. Tek sam ispričala gde smo bili i šta smo radili – a nisam ni reč jednu prozborila o HRANI 🙂 A i te kako imam šta da vam kažem! Zato u nastavku, za tačno 24 sata – pričam vam nešto više o mestima gde ćete imati posebne gastronomske užitke – a i ja ću vam proslediti pozdrave s Jahorine kroz jedan recept.
Ako niste znali, postoji „Jahorinski kolač“. I ne ubacujte ovo u Google jer nećete naći ništa! Dobila sam recept direktno od šefa kuhinje „Hotela Vučko„, Nemanje Gunjaka i šta da vam kažem – imam ekskluzivu da ga isprobam i objavim 😉
Do tada, ako želite da saznate više, uživate u fotografijama i video snimcima prelepe Jahorine – ispratite tagove:
#zamijenimorezaplaninu
#ljetonajahorini
#ocjahorina
A svakako će vam biti bitni i korisni: