Kodeks alimentarijus, ili – koliko smo skloni paranoji?

Ko čeka, dočeka – pa sam i ja jedva dočekala da kažem koju reč na temu Kodeks Alimentarijus Paranoisanja.

Poznato je da sam alergična na tračeve, pa svi koji me lično poznaju znaju kako izgleda pokušaj da se samnom vode abrovi. Od svih tračeva najviše me iritiraju oni koji nezaustavljivo kruže okolo a mogli su lako da se provere. Znala sam da kad napišem recept dobijam baš jedan takav trač serviran na tacni. Jeste malo zastareo ali ga vredi osvežiti…

kodeks alimentarijus

Codex Alimenarius skandal – budalasta pričica za lenje

Već dve godine i možda više, kada su se pojavile pričice da IM Matijević iza znaka Codex Alimentarijusa krije priču o GMO hranjenim životinjama i zračenom mesu, uradila sam ono što uradi svaka osoba koja se ne pali na gurku: proverila 🙂

matijevic codex alimentarijus

Na slici se vidi pečat neke firme, HACCP i Codex Alimetarius. Ispod toga lepo piše i jedna šifra.

  1. Kad pogledate pečat i provučete ga kroz Google dobićete sajt međunarodne sertifikatorske kuće – znate one što potvrđuju da ste ispoštovali HACCP, HALAL, načela organske proizvodnje ili šta god vam treba za dalje vođenje/širenje biznisa.
  2. Srpska ekspozitura te firme više ne radi, pošto Srbi misle da će ih standardi pobiti, a ne da su potrebni recimo – za izvoz ili olakšanu komunikaciju sa potencijalnim poslovnim partnerima. Zato možete da pogledate UK stranicu i standarde kojima se bave
  3. Kad smo to završili, pređemo na onu malu oznaku ispod reči „Codex Alimetarius“. Ta oznaka je u stvari šifra jednog od mnogih standarda. Kad se šifra ubaci u Google odmah se pojavi PDF u kome je detaljno objašnjen standard na koji se ovaj pečat odnosi (pošto je samo za njega izdat sertifikat a ne za 2, 3 ili 100 standarda).
  4. Ovde je tekst tog strašnog standarda koji svako može da skine i pročita, kao što je oduvek i mogao to da uradi

Ukratko: standard se odnosi na higijenu, transport, održavanje pogona za proizvodnju, uređenje prostora za proizvodnju i njegove higijene, kontrole i inspekcije higijene, vođenja dokumentacije o robi, menadžmenta otpada, osoblja (njihova higijena, zaštita na radu, ponašanje), politike oko posetilaca u proizvodnji, označavanja podataka na proizvodu… Gomila nekih pravila koje su dosadna za čitanje, ali zapravo očekujete da ih neka firma ima. Zar je oko ovoga pola Srbije padalo u nesvest i još uvek to radi?!

Pa kakvo je to meso?

Naravno da je cela Kodeks Alimentarijus, GMO, zračenje i #neznamvišešta – bila čista konstrukcija. Ali to nikako ne znači da životinje čije meso se prodaje u Matijeviću (pa i drugim radnjama) šetaju po planinskim proplanicima i sunčaju se minimum 3 sata na dan, jedu samo organske žitarice koje imaju no-GMO sertifikat, imaju idealan balans Omega-3 i Omega-6 masnih kiselina, i stižu na naše stolove sveže kao jutarnja rosa jer su zaklane pre 15 minuta.

x_files

Istina?

  • Nemam pojma da li je meso uvoza ili domaće, kao što ne znam ni za jednu mesaru u Srbiji.
  • Nemam pojma šta životinje jedu i da li je njihova ishrana GMO ili nije, kao što ne znam ni za jednu mesaru u Srbiji.
  • A ne znate ni vi.

Za paranoju nedovoljno. Kod nas zvanično “nema GMO” pa proizvođači nemaju nikakvu obavezu da provere svoje dobavljače sojine sačme i kukuruza. A realno – sojinom i kukuruznom sačmom danas svi proizvođači mleka, mesa i pastrmki hrane životinje.

To što nema obaveze da se ta sojina sačma proverava, a redovno se nešto šuška, znači samo da nam je zakon loš a državu boli uvo. Da je ne boli uvo mi se ne bi dalje zamajavali sa odokativnim procenama da li nešto jeste ili nije GMO. Ne može to da vam kažu Pera, Mika i Đoka, nego zna se: treba vam sertifikat iz jedne od nekoliko akreditovanih laboratorija koje vrše ovakve analize. Svako nagađanje, bilo ono pozitivno ili negativno je najobičnije tračarenje. Analiza se naravno plaća, a tračarenje je besplatno.

Što više puta ponovimo neprovereno postajemo sličniji malom pastiru koji je iz dosade vikao “ide vuk”, a svi znamo šta se desilo kada je na kraju vuk i stvarno naišao. Tu priču su nam pričali da kad porastemo znamo da ne duvamo u trube i lupamo u bubnjeve bez razloga i da naučimo da se ne ponašamo kao da smo seli na ježa kad neko krene da galami. Nervira me što sam u manjini koja je priču zapamtila. Da ne shvatite pogrešno, volim i ja dobru frku – ali kada je stvarna.

Od uvek sam protivnik GMO, to nije ništa novo – ali ne mogu da ga izmislim tamo gde ne znam da li ga ima. Jeste da bi se gomila ljudi primila na takvu pričicu, šerovala, komentarisala, dramila – super za posećenost i čitanost. Ali to u drugom životu kad budem radila u cirkusu.

Ako u Srbiji postoji GMO, mi nemamo problem sa jednim preduzetnikom – mi imamo nacionalni problem!

Trebalo bi da to pravi razliku.

Conspiracy-Theory-Alert

Naravoučenije

Sledeći put, kada usvojimo dobru naviku provere informacija koje su nam već ispred nosa, bićemo u mogućnosti da se ne onesvestimo kad god neki extra-paranoičan sajt objavi neku ultra-ćaknutu priču koju smo odavno mogli da istražimo i to za sekundu.

Malo mi je čak i čudno što uopšte pišem nešto što je i moja baba mogla da vidi pre 2 godine samo da je htela. Ali ljudi to ne rade. Oni i dalje uporno ne žele da onu gore pomenutu šifru provuku kroz Google i vide o čemu stvarno radi. Valjda ovako ima o čemu da se proćaska uz kaficu…

Šta se dalje zbiva, nemam pojma. Ako saznam nešto novo – promeniću ili ću upotpuniti priču u pozitivnom ili negativnom kontekstu. Za sada ovako stoje stvari. Nemam neki izmišljeni ili pravi skandal na repertoaru, pa sorry što ste se mučili da čitate do kraja nešto ovako obično.

11 Komentara

    • Jeste isplativ biznis. Ne znam koliko košta oglasni prostor na sajtovima koji su u maniru “Treće oko”. Velika je čitanost, a nema veze što su informacije bile zlonamerne nebuloze…
      Naježim se kada vidim broj šerova i komentare…

  • HACCP nema nikakve veze sa organskom proizvodnjom. HACCP može regulisati bilo koji proizvodni proces, dakle, konvencionalnu proizvodnju hrane ili organsku, biološku, biointenzivnu, kako li je već zovu. To što nešto ima HACCP sertifikat, ne znači da je kvalitetno, već da je proizvedeno uglavnom u dobroj higijenskoj praksi. To si na sebi svojstven način i rekla, ja samo naglašavam da kodeksi i standardi često ne znače baš ništa. I Argeta i Matijević proizvode po pomenutim standardima. Matijevićeve pogone sam imala prilike i da vidim. Bez obzira što ne jedem to smeće, moram da naglasim da bih radije pojela Argetinu paštetu nego Matijevićev sveži but.

  • Evo, ja ću probati da obećam da ću da nabavim sve odgovore vezane za Slobodanove (Slobodan-sa-kravicama) dileme, jer (igrom sučaja) treba u subotu da se vidim sa istom onom dvojicom proizvođača (i uvoznika) stočne hrane iz Subotice (i Beograda) koje sam pominjala na jednom od postova. Ne mogu 100% da budem sigurna da će sve da mi kažu, ali ću ovoga puta znati šta tačno da ih pitam i sve ću zapisati, pa ćemo moći da guglamo ili zovemo telefonom. Tekst o kravicama je pisan sredinom 2012. godine, ja sam dobila uveravanja od njih krajem 2013. da je u srbiji nemoguće uvesti GMO sojinu sačmu i kukuruz, što mi govori da je neko “telo” počelo to da kontroliše u mintajmu. No, proveriću.
    Moj najveći problem sa mesom u srbiji nije GMO, već uvoz – niko ne zna odakle je uvezeno, koliko je stajalo, kako je hranjeno…a kod Matijevića, pored toga što mi njihova mesa nisu lepa (i što sam odlučila da im ne verujem, ali to sam samo ja), mi najviše smeta usluga – ne sećam da sam dobila tanku šniclu ako sam je tražila, ili baš taj batak na koji pokazujem, a koji čika iza tezge baš izbegava da mi da, jer me uopšte ne sluša. Koliko puta sam samo dobila polu-spakovno meso, a kad zatražim da mi upakuje bolje ili da mi da kesu, upute me na kasu.

  • Uh, kako nije moguce u Srbiju uvesti GMO soju? 2007. godine je 91% sve soje u US bilo GMO, sada je taj procenat sigurno visi. Sve zemlje EU uvoze na hiljade kg sojine sacme iz US. Odakle je mi dobijamo? Podatak od pre negog vremena je da je uvozimo iz Argentine… Manje vise celo juzno americko trziste je kontrolisano od strane US… Plus ta soja ne mora ni biti oznacena kao GMO koliko je meni poznato… Elem, meni zdrav razum kaze da u jednoj od najsiromasnijih drzava u Evropi (a to smo mi) tesko da moze biti uvezena bilo kakva soja a da nije GMO. Mislim, bas mene briga za bilo kakve teorije zavere, ovo je nesto sto je po meni ocigledno…

      • Mislim da ste, Majo, promašili suštinu čuvenog “Kodeksa”, a ona znači: TOTALNA KONTROLA SVEGA ŠTO SE UZGAJA. To podrazumeva da ni u svom dvorištu ne smete da uzgajate kamilicu bez dozvole, a možda i položenog ispita da znate šta uzgajate. Imao sam raspravu sa jednom doktorkom iz Instituta za poljoprivredu kojoj je glavni argument za Kodes bio broj ljudi koji su umrli koristeći biljke za koje su mislili da su lekovite a bile su pogrešno odabrane. Po njoj, zato treba zabraniti uzgoj svega bez posebnog odobrenja. Naravno da to nema veze sa životom već isključivo sa interesima krupnog kapitala. Analogno njenoj tvrdnji, daleko veći broj ljudi umire za volanom pa nikome ne pada na pamet da zabrane individualno upravljanje automobilima.
        Vaš je blog (sajt) i možete da pišete šta želite ali, potpuno ste promašili suštinu – naseli ste onako kako su tvorci Kodeksa i želeli – odvraćanje pažnje od suštine – TOTALNE KONTROLE.

  • Moram i ja da se umešam:),jednostavno ne mogu da prećutim.
    Ovaj narod je sklon raznoraznim teorijama zavere,a naročito ima sve potrebne fakultetske diplome,znanja i doktorate.Ova država ima laboratorije koje su u stanju da analiziraju apsolutno sve što se radi u svetu i da ide u korak sa tim svetom.
    Ono što treba da nas brine je kako država propisuje i kako sprovodi u delo pravilnike o zdravstvenoj ispravnosti i kvalitetu hrane.Stalno se zaboravlja da su inspekcije dužne da rade kontrolu.Nekad je ministarstvo zdravlja na čelu sa sanitarnom ispekcijom bilo zaduženo za to,danas je drugačija slika,jer je preneto na ministarstvo poljoprivrede,koje ne bih komentarisala jer nisu vredni komentara.
    Ono čega treba da svi budemo svesni je da živimo u doba globalizacije i da ne mogu svi živeti u gradovima,a tražiti hranu sa sela,kad u tim selima nema nikoga.Onaj ko je ostao nije stimulisan na uklapanje u globalizaciju naravno zbog para i interesa velikih.
    Što se tiče raznoraznih standarda,akreditacija i sl,sve je na savesti onoga koji ih uvodi,kao i onih koji ih daju.Ovo sam rekla iz ličnog iskustva sa našim telima koja se bave time.
    Pozdrav za sve zabrinute:)

  • Није много паметан онај ко је писао овај текст. Е, није могуће у Србију увести ГМО соју? 🙂 Па овде све функционише ако се неко подмаже ловом. Не пишите глупости. А друго, шта вам није јасно када прехрамбена и здравствена индустрија направе дил? Највише се зарађује кад постанете доживотни конзумент. Једете храну са хебрицитима, организам страда…ајмо по лекове. И тако до краја живота… Поздрав.
    И да додам…једина теорија завере је тврдња да је човек интелигентно биће. Поууу

Leave a Reply

RSD ili EUR?
RSD Српски динар
EUR Еуро