Sprečite dečiju gojaznost i vežbajte s decom

Trudim se da bratanci ne budu instalirani ispred televizora. Naređamo se na tepih i prvo skočimo u vazduh, pa čučnemo s rukama pored stopala, iskočimo u poziciju za sklek, ponovo skočimo u čučanj i onda skočimo u vazduh – pa sve ponovo. Još uvek se nisu žalili kako imaju najgoru tetku na svetu.

Čitam kako je klincima uzrasta do 6 godina potrebno bar oko sat vremena fizičkih aktivnosti na dan jer će tako na vreme ojačati kosti i mišiće. Na ovaj način se stiču navike koje mogu da traju do kraja života pa vežbanje od detinjstva olakšava održavanje telesne težine u odraslom dobu. Znam koliko je ovo tačno i da naše telo bolje memoriše događaje iz detinjstva nego što to uradi naše pamćenje.

The Fattest Baby in the World

Trogodišnjak Lu Zhi-hao iz Kine – najgojaznije dete na svetu.

Dečije pohlepne masne ćelije

Samo 10% ljudi koji su bili normalne telesne težine u detinjstvu postanu gojazni kao odrasli, dok 75% nekad gojazne dece budu gojazni i u odraslom dobu. Nikada nije kasno za zdraviju ishranu i ovo jeste jako važna oblast. Ali ako težite tome da vaše dete kada poraste nema problema oko “tekućeg održavanja” svoje linije i želite da mu to ide spontano, lako i bez previše truda – ipak možete da zakasnite. Dečije masne ćelije ne čekaju da vi rešite da promenite prehrambeno-sportske navike i ne zanima ih kada je vaš “naredni ponedeljak”.

Čovek ima određenu količinu masnih ćelija na telu i kada one počnu da se pune količina masti u njima može da bude manja ili veća. Svakako određena količina masti jeste neophodna i dobro je da ih imamo. Ipak kada to dobro postane preterano a postojeće masne ćelije se napune kao pred eksploziju, dolazi do potrebe da budu kreirane nove masne ćelije. Ovaj proces stvaranja novih masnih ćelija je posebno brz i efikasan u detinjstvu.

fit-kids1

One su stvorene zato što je za njima postojala potreba – ali treba znati da nikada više ne mogu da se izgube. Mogu da se isprazne u nekom trenutku ali ostaju na telu – uvek spremne da ponovo skladište. Prekobrojne masne ćelije kreirane u detinjstvu nazivaju i pohlepnim masnim ćelijama jer je osnovna crta njihovog karaktera da su uvek gladne.

Imati fit dete nije stvar mode, estetike ili diktature medija – niti to znači gajiti malog mršavca kome se po svaku cenu broje zalogaji. Imati fit dete znači imati živahno, pokretljivo, snažno, aktivno dete koje ima primerenu telesnu težinu i ne uspavljuje se čokoladicama i keksićima.

Ovako je bilo nekada…

Čini mi se da su klinci nekada bili črvršći, kreativniji, spretniji, energičniji – i da je tako bilo zbog samo dva TV kanala, nepostojanja igrica na računaru i više kretanja.

fit kids

Ja čvrsto verujem i u postojanje mišićne memorije. Moj tata je u predsoblje stavio ripstol (švedske merdevine) kad sam bila jako mala i svako veče smo radili trbušnjake. Danas, bez ikakve pripreme, čak i nakon većih pauza u vežbanju – mogu da radim trbušnjake na vratilu. Isto je i sa karikama na kojima sam morala da savladam okretanje u vreme kada nisam bila dovoljno visoka ni da ih dohvatim. Nisam uradila okret na njima nekoliko godina, da bih letos na Adi iz cuga odradila “krug” u 36. godini bez ikakve prethodne pripreme.

Ovo i jeste poenta mišićne memorije i to što sam dobila priliku da je zaradim u detinjstvu danas opravdava svaki minut koji moj tata nije proveo u odmaranju nakon posla i svaku sekundu koji je uložio u mene kad sam bila mala – a bio je tehnički direktor u farbikama nameštaja, zatim i prezeuzeti preduzetnik. Stigao je da me redovno vodi u šetnje, naučio da vozim biciklu i rolšule, skijam, plivam kraul – čak i da kosim ručnom kosom (što je fenomenalno za struk mada ne verujem da je puno žena to probalo) 🙂 Priznajem da mi ponekad nije najjasnije kada je sve to stigao da uradi jer se sećam i da je spavao.

Maja i karike

Trenuci koji ne smeju da se propuste

Znate da ja svoje klinče nemam ali je Tetka-Servis često i rado otvoren kod nas Petrovića. Svesna sam toga koliko čuvanje dvoje male dece u poslepodnevnim satima može da bude iscrpljujuće, posebno nakon posla pa dok se ne uspavaju. Varijanta čuvanja klinaca uz TV je lakša, a druga teža uključuje skakutanje, đuskanje, vežbanje i bauljanje po podu sa njima. Nije uvek lako i tih par sati babysitting-a mogu da me smožde više od napornog treniga.

Ja sam (čak i kao tetka) zaključila da je ulazak odraslih u kondiciju ključan za sportski život dece i da treba raditi na kondiciji od samog početka – još od kada je beba mala. Najlakši način je da se vežba s bebom da bi se odrasla osoba dovela do pristojnog nivoa utrenirnosti kada klinac poraste i krene da radi svoj posao – a njihov posao je da budu kao munje koje su istovremeno na sva 4 ćoška sobe. Ja sam radila čučnjeve i trbušnjake sa mojim bratancem u rukama. Kinac je to obožavao a i meni je bilo zabavno dok moj omiljeni teg nije dostigao 10-ak kilograma težine i počeo da me čupa za kosu, previše se koprca i skače na mene. Da nisam startovala na vreme propustila bih ludu zabavu sa njim jer moje Bratanče-Prvenac danas ima 4.5 godine i 20 kilograma i slične aktivnosti više ne dolaze u obzir. Više nikada neću imati priliku za reprizu

Kad Naslednici malo porastu, sportovi na točkovima su sjajna stvar – ali ako niste tip za točkove ili vam jeza struji kroz kičmu kad vidite dete na točkovima razmislite o nekom sportu koji ima dobro uzemljenje. Moja drugarica karatistkinja Tanja Petrović kaže da klinci sa četiri godine mogu da počnu da vežbaju karate ili drugu veštinu koja zahteva koncentraciju i koordinaciju pokreta. Bila sam na treningu i nisam mogla da verujem šta sve mogu da urade ona “njena” deca iz karate kluba “Nippon” – ja sam mislila da su mali za onako složene pokrete!

outdor trenig karate kluba Nippon

“outdoor” trenig omladinaca iz karate kluba Nippon

Ne bih se usudila da prva postavim bratance na točkove (ostavljam to bratu i snaji) ali već vidim da Tetkina-Devojčica pokazuje talenat za gimnastiku i jogu, pa verujem da ću uskoro moći da radim sa njom. Ona ima 2.5 godine, čekam da poraste i mislim o tome – samo ću prvo morati da je uhvatim 🙂

Za potpuno inertne

Ako ste neviđeno antisportski tip koji nije ušao u formu na vreme kroz Baby-Fitness a to se već odražava i na kondiciju vašeg klinca razmišljajte po sistemu “bolje išta nego ništa”. Možda mislite da đuskanje uz 2-3 dečije pesme i malo čučnjeva uz “Ringe ringe raja” ne znači ništa – ali grešite. Radite ovo svaki dan pa javite kako se osećate nakon tridesetak “jedno jaje muć, a sva deca čuč” i dvadesetak “beri grožđe, čupaj travu” 🙂 Stara dobra redovna šetnja je svakako i dalje opcija a ako vi ne želite da potrčite – bože moj! Terajte dete da to radi i trošite kalorije za navijanje i aplauze. Vole da se prave važni pa nakon propisnog skandiranja čak i umorni pristanu da istrče još jedan krug.

Svi se žale na TV i kompjuter ali koliko god ih pravili na Dežurne Krivce – oni ostaju tu gde jesu. Niko nije bacio TV i laptop kroz prozor čak i nakon ozbiljnih pritužbi na njih. Da nove tehnologije ne moraju da budu baš toliko zlo već ih treba bolje upotrebiti dokazuju igrice za Wii: aerobik, mačevanje, joga, zumba, đuskanje… Mačevanje je moja omiljena još od kada sam prvi put probala Wii i rećiću vam da uopšte nije lako ali je zato vrhunski zabavno 🙂 A i lenji roditelji mogu da povremeno ukradu igračku svojoj High Tech deci i više ni za njih nema sedenja ako odaberu odgovarajući softver.

Poslednja opcija je prilično isplativa. Ako ste neportski tip, ako vas mrzi i ne možete, ili radite smene i međusmene pa ste premoreni – jednostavno unajmite besplatnu pomoć. Valjda ste shvatili iz teksta da mi tetke i onako već služimo za to da bi se igrale sa decom i koristile ih umesto tegova – na obostrano zadovoljstvo. 🙂

happy-kids

POZIV NA AKCIJU!

Časovi fizičkog su takođe važni za kreiranje navika kod dece ali u siromašnijim opštinama sportske sale su u lošem stanju i nemaju opremu za fizičko. Od 26.02. – 20.04. u većim gradovima u Srbiji prikuplja se oprema za najugroženije škole. Priključite se akciji i donirajte opremu za ove škole.

Poziv posebno važi ako još uvek niste mama, tata, tetka, ujak ili stric – pa niste stigli da date svoj doprinos sportskom životu nekog klinca 🙂 Ovo je prilika da učinite nešto na tu temu!

Tekst je deo akcije “Coca-Cola Bloggers Network Adria”.

12 Komentara

  • Pisao sam rad na temu masne jetre, konkretno kod adolescenata i mladih odraslih osoba. U Americi je masna jetra apsolutno uzrok broj jedan ciroze jetre, pre alkohola, kao opšte poznatog hepatotoksičnog faktora. Pretpostavljam da svi znaju da dijagnoza ciroze jetre predstavlja grubo rečeno smrtnu presudu za onoga kome je dodeljana, odnosno potvrđena. Kod praktično svakog gojaznog deteta postoji masna jetra (dijagnoza se postavlja ultrazvučim pregledom) i ono što je pozitivno je što je to reverzibilan proces, ali samo ako se roditelji i dete urazume. Lek u smislu farmakološkog preparata za masnu jetru ne postoji, čak i reduktivne dijete ne pomažu, već je potrebno dete fizički angažovati do stepena da mu duša bude u nosu, usmesto gluteusi na stolici ispred monitora. Nikakvo skakanje po kući i sobama ne preporučujem sem u izuzetnim situacijama kiše i nevremena. Sve ostale vremenske prilike podrazumevaju da roditelji, tetke, dede i babe izvedu decu isključivo napolje sa trče i skaču.

    • Bravo za prethodni komentar! Zaista volim kad cujem i naucim nesto novo, a ovo zaista nisam znala, a kako i da znam 🙂 Korisno i poucno za sve nas – pamet u glavu!

  • odlican tekst, a i komentar, moram reci. ja imam sina od 5 i cerkicu od 2.5 godine, i znam kako izgleda izlaziti sa njima na kraj 🙂 zato i imam dobru liniju, iako nisam neki sportski tip. oni jedu dosta voca i povrca, cak i ono tradicionalno nepopularno kod dece. ja sam se potrudila da im receptore za ukus ne otupim raznoraznim pojacivacima ukusa, pa zato i brokoli i karfiol budu ukusni, pa cak i salata od presne cvekle..
    dakle, sve pohvale, osim velikog minusa – sponzora akcije, koji se i ovde promovise, a jedan je od uzrocnika problema kod dece i odraslih. moja deca nisu ni probala koka-kolu, i nadam se da je nikada nece piti.. pozdrav i samo napred i samo nezavisno!! 🙂

    • Hvala na komentaru 🙂

      Ja nemam problem sa CC pošto ne pijem sokove (ni jedan na ovom svetu, uključujući i sveže ceđeno voće). Imala bih problem da je moj ulazak u projekat bio uslovljen time da nešto moram da glođem ili srčem – ili pokušavam da utičem neadekvatno na tuđe već postojeće loše navike.

      Pošto mi niko nikada nije tražio da izmišljam, uskačem samoj sebi u usta, pijuckam ili grickam bilo šta – sve vreme dok ovo traje nije se dogodilo ama baš ništa što bi mene uznemirilo (a standardi mi nisu niski).

      Zadovoljna sam sadržajem tekstova koji su nastali u ova 4 meseca, time što sam imala petlju da počnem sa ovom pričom i sposobnost da je napravim upravo onakvom kakva je trebalo da bude.

      Sviđalo se to nekome ili ne, ja sam prilično ponosna na sebe što sam mogla ovo da izvedem.

  • Majo, nadam se da mi neces zameriti ako malo skrenem sa teme:

    Da li ovo znaci da su liposukcije (odraslih ljudi) beskorisne? Odnosno ukoliko hiruški otklonite odredjeni broj masnih ćelija, da li će ih organizam nakon nekog vremena ponovo proizvesti, zbog toga što organizam ima tačno definisan broj masnih ćelija koje stvara?

    Znam da nisi pobornik liposukcija, ali bih bio zahvalan ukoliko bi odgovorila.

    I naravno, pohvala za tekst.

    • Masti na ženskoj pozadini su samo estetski problem (nekome, a nekome ne). Zdravstveni nisu. Tačnije, poptuno je bezopasno imati masti na zadnjici i butinama.

      Ono što je opasno su unutrašnje (visceralne) masti koje “oblažu” unutrašnje organe i masna jetra (iz prvog komentara). Liposukcija to ne rešava.

      Nisam baš sigurna kako sama liposukcija funkcioniše, ali ovo napisano važi: ne pomaže u unapređenju zdravlja u ovom smislu koji sam napisala.

  • Odličan tekst, ja sam bila mršavo i aktivno dete sa štapićima od nogu, čak me niko nije ni terao nego samo selo i svež vazduh i svaki tada pojeden smoki ili čokolada istrčali su se pošteno kasnije a to mi se višestruko isplatilo jer nikad nisam mogla da se ugojim više od nekih 5, 6 kilograma tokom odraslog doba. Sad sam nažalost neaktivna ali mišići su ostali, posebno na nogama, i ocrtaju se čim se malo razmrdam 🙂 tako da ću ja svoju decu i te kako maltretirati sa vežbanjem.

  • Fascinantno mi je kako se taj sport svakamo gura. Ja sam se 14 godina prisilno bavila sportskom aktivnošću: 8 godina osnovne škole uključivalo je svaki tjedan tijekom školske godine 2 sata po 45 minuta tjelesnog odgoja, ista stvar je bila u 4 godine srednje škole. To mi je bio najgori predmet jer su nas tamo doslovno mrcvarili – barem sam ja uvijek imala takve profesore tjelesnog koji su nas drilali kao da treniramo za olimpijadu. Naravno da je bilo sretnika koji su imali normalne profesore, oni su tu i tamo nešto radili i ostatak vremena su se zafrkavali. Jednom je mojoj prijateljici koja je išla u istu školu, ali u drugi razred na zamjeni bila profesorica koja je meni stalno predavala tjelesni: moja prijateljica nije mogla vjerovati što sve ta profesorica traži od njih da izvod ena tjelesnom, i taklo dva školska sata tjedno; rekla je da bi se ona ispisala iz škole da imaju takvu i da je ona zahvalna svojoj profesorici koja ih ne tjera da vježbaju. Na ravno da sam ja, ni kriva ni dužna, „našla“ i takav fakultet – na kojem se 4 semestra (prve 2 godine) svaki tjedan ima tjelesni. Kad sam ja to saznala, nisam mogla doći k sebi, najradije bih se ispisala s faksa (nemam veze što sam krv pišala da prođem prijavni). I na faksu je to naravno bio strogi dril kao da studiram kineziologiju, a moj studijski smjer nije imao ama baš nikakve veze niti se sportom, niti zdravljem niti zdravom prehranom. Nisam zahvalna profesorima koji su mene mrcvarili tijekom osnovne, srednje škole i faksa. Ako mi se sport nekad i nije gadio, sada mi se zaista gadi. A i ja nisam bila nikad sportski tip pa nisam ni uspijevala napraviti većinu onoga što se od mene tražilo tijekom tih sportskih aktivnosti, niti to mogu danas.

Leave a Reply

RSD ili EUR?
RSD Српски динар
EUR Еуро