Većina mojih pokušaja da bratovoj deci podmetnem brokoli, karfiol, pa čak i neko drugo povrće – završila bi se poptuno neslavno…
Moj bratanac, Mihajlo, ponekad hoće da proba i hranu koju zvanično “ne voli”. Uzima jedan zalogaj i ljubazno kaže: “Lepo je, ali ja ne bih više” 🙂 Bratanica, Ema, s druge strane, neće ni da proba. Ne postoje bukvalno nikakva šansa da uzme i jednu jedinu mrvicu.
Kad su deca probirljiva…
Kad god dolaze kod mene traže da ih čekaju burgeri ili još češće – pica sa šunkom:
- Mihajlo od pica priloga jede samo paradajz, sir, šunku i pečurke. Svaki moj pokušaj da dodam masline, pršutu, slaninu, artičoke – uvek propadne.
- Ema jede isključivo paradajz, sir i šunku. Ne smem da stavim čak ni svež bosiljak.
Ona je oduvek bila mršavica, koja izuzetno malo jede. Takva je bila i kao beba, pa smo bili primorani da joj dajemo isključivo ono što zatraži – samo da bi uopšte nešto pojela. I to bez suza 🙁
Kod takve dece nije pitanje da li će pojesti zdrav obrok, nego da li će uopšte imati obrok… Ako hoće palačinke s džemom, to će dobiti. Ako hoće sendvič ili picu sa šunkom, dobiće i to. Možemo samo da pazimo na kvalitet i proizvođača.
Šta ja, kao “obična” tetka, mogu da učinim u takvoj situaciji? Ne puno. Pogotovo što nisam svaki dan s njima. Nemam mnogo mogućnosti da utičem na njihove svakodnevne navike.
Jedino što mogu jeste da tu hranu, koju pristaju da jedu učinim boljom i ukusnijom nego što je ona iz restorana brze hrane. A onda da im objasnim zašto im je ukusnija – u nadi da će se vremenom zainteresovati za druge namirnice, koje trenutno i ne pomišljaju da probaju.
Nekako verujem da kada deca počnu da pomažu u kuhinji, da obrađuju i koriste raznovrsnije sastojke – vremenom će poželeti da upotrebe i neku novi. Prvo zato što im lepo izgleda, a onda požele i da probaju. Ili se ja bar nadam da će poželeti da probaju 🙂
Kako je prošlo snimanje videa za pizzu sa Zlatiborac šunkom?
Upravo zbog svega ovoga, jako me je obradovao poziv iz “ZLATIBORCA” da spremam picu s bratovim klincima.
Ne samo da im je pica omiljena hrana, koju mi stalno traže da im pravim – već su se i oni oduševili što idu na snimanje. Ušli su do sada jednom ili dva puta u profesionalni studio, u momentu kada je snimanje bilo završeno.
Ovo je ipak bio prvi put da su i oni bili pred kamerama i aktivno učestvovali u nastajanju jednog “cooking” videa. Bili su potpuno fascinirani svetlima, opremom, ljudima oko njih, ekranima, mikrofonima – ali posebno time što će moći da pokažu kako umeju da naređaju sastojke na testo koje sam im dala 🙂
Evo VIDEO RECEPTA za picu sa Zlatiborac šunkom koju smo pravili zajedno. Mislim da su pokazali kakvi su sjani mali kuvari!
Videlo se da su se zabavili i uživali… Postavljali su pitanja kao što su “a kada će da objave naš video?” i “kada ćemo da se snimamo ponovo?” 🙂
Posebno sam bila ponosna na to da je pica koju sam ja pravila bila ostavljena za slikanje. Ali ona pica koju je Ema spremila skoro potpuno sama, razvlačeći testo oklagijom – ispekli smo i dali klincima da klopaju. Ona je bila tako ponosna na svoje remek delo!
Iznenadilo me je da se nisam do sada setila da uključim kameru kod kuće i snimam njih dvoje kako prave sendviče, filuju palačinke, ili pripremeju neki drugi, jako jednostavan obrok. Bilo je očigledno da ih je to motivisalo i zabavljalo…
Nova iskustva – nove ideje
Sada kada sam videla šta pali, sigurno ću promeniti taktiku i upaliti kameru ponovo čim im krene raspust…
Znam da su oduševljeni profesionalnim studiom, ali svakako će biti srećni i kada naredni video izmontiramo mi sami… Eto, možda mi Youtube i Instagram pomognu da se izborimo s onim “ja to ne jedem” i “nećemo povrće“.
Pristup korak po korak, zamišljam ovako:
- Prvo naučimo da pravimo picu i usput možda zavolimo još neku namirnicu.
- Zatim pokušamo da poređamo fil za picu preko klutova krompira, pa napravimo neku vrstu “pica musake”.
- Pokušamo naredni put da napravimo “pica musaku” – ali od grilovanih tikvica i plavog patlidžana.
- Onda jednog dana, dođemo i do ovog recepta koji vas čeka na kraju – “pica brokoli & karfiol”.
- Na kraju pristanemo da jedemo karfiol i brokoli u nekom drugom jelu, ili kao prilog jelu.
Ne znam da li ću uspeti, ali svakako mogu da probam – znajući da će im biti zabavno. A ne verujem da bi kod klinaca upalio bilo koji drugi pristup sem zabave 🙂
RECEPT: Zapečeni “pizza” brokoli i karfiol
Ovo je jelo koje sam spremila za večeru drugarici i sebi. Klincima još uvek ne bih ni pokušala da ga dam, ali se nadam se da ću za koju godinu moći da im napravim i tako nešto 🙂
Sastojci:
- 1 manja glavica brokolija
- 1 manja glavica karfiola
- 160 g Zlatiborac šunke (stišnjena ili Premium)
- 125 g sveže mocarele
- malo maslaca ili maslinovog ulja za podmazivanje
- 350 ml neutralne pavlake
- 1 puna kašika brašna
- 4 pelata iz konzerve (sok oceđen)
- so i biber
- suvi bosiljak
- malo muskatnog oraščića
- 3-4 kašike rendanog parmezana
Priprema:
Isecite karfiol i brokoli na cvetiće i skuvajte na pari ili u vodi. Izmešajte ih u posudi za pečenje, koja je prethodno podmazana i posolite. Nasekcajte pelat i mocerelu na kockice, a Zlatiborac šunku na manje kockice.
Postpite kockice pelata i šunku preko povrća. Umutite neutralnu pavlaku, brašno, muskatni oraščić, parmezan, bosiljak i biber – pa ravnomerno prelijte preko povrća. Na kraju pospite preko i mocarelu, pa pecite u rerni zagrejenoj na 200 stepeni dok sir ne porumeni (oko 25 minuta).