Već smo se navikli da steviju nazivamo zaslađivačem – ali kada je tema zelena stevija, sušena biljka, ovo uopšte nije reč koja je dobro opisuje. U svom najprirodnijem obliku ona se ne razlikuje previše od drugih poznatijih biljaka poput kamilice, žalfije ili rastavića – jer poput njih ima i lekovita svojstva.
Lekovitost i potpuna prirodnost svakako važe jedino za steviju koja je neprerađena – samo je osušena i samlevena, a i tada ona ostaje 30 puta slađa od šećera.
Prerađeni beli stevija ekstrakt koji je oko 200 puta slađi od šećera je u suštini – koncentrat. Izvađen je iz biljke stevije bez izmena i ono što je bilo u biljci u manjoj količini, prilično jednostavnim putem biva “ogoljeno i izbačeno napolje”. Ovo nije najprirodnija moguća forma, ali je svakako neuporedivo bolje i bezbednije od veštačkih zaslađivača koje nikada ne bi mogli da pronađemo u prirodi. Kao i svaki koncentrat, stevija ekstrakt ne bi trebalo da se koristi u nerazumnim i neograničenim količinama, pa je preporučeno da se u svakodnevnoj upotrebi ne prelazi 4mg po kilogramu telesne mase (što je više nego dovoljno).
Najzdravija i najprirodnija forma stevije
Popularnost stevije kod nas raste svakog dana, zbog čega se pojavilo se dosta proizvoda sa stevijom sa kojima treba biti na oprezu. Od kolača i torti koji mogu i ne moraju da budu zdravija zamena za klasične dezerte, preko čokolada (kojima je glavni zaslađivač neki od šećernih alkohola a ne stevija), pa do industrijskih proizvoda iz kesice poput pudinga i kremova…
Prodavnice zdrave hrane već nude različite proizvode koji se nazivaju “stevija” ali u njima ima najmanje stevije – a naravno ima i onih dobrih. Ako bih napravila neku Top Listu onoga što je po meni najbolje za upotrebu, ona bi izgledala ovako:
- Zelena mlevena stevija – zato što je najprirodnija, “obična” sušena i sitno mlevena biljka
- Čisti stevija ekstrakt – koji stvarno treba razlikovati od raznorznih bućkuriša
- Stevija sa inulinom – postoje tablete rađene na ovaj način. Inulin je “koncentrat” probiotičkog vlakna koji se dobija iz čičoke, kao što je stevija “koncentrat” glikozida koji se dobijaju iz biljke stevije
Jedina mana mlevene zelene stevije – doslovce najprirodnijeg i najzdravijeg zaslađivača na svetu – je njen začinski ukus, koji zadržava nakon sušenja i mlevenja. Većini ljudi neće biti pogodna za kafu i možda će im zasmetati u nekim blažim čajevima. Ipak, za upotrebu u smoothijima, voćnim salatama, kompotima, kolačima sa voćem, salatama, sosovima ili u drugim receptima u kojima zelena boja i ta začinska nota ne mogu da remete očekivani rezultat – zelena stevija je idealna za upotrebu.
Podržimo i promovišimo korišćenje biljke!
Uz manje i veće greške u kupovini belog ekstrakta stevije, vremenom smo se navikli na nju i mislim da je to izuzetno dobro. Čak i oni koji nisu uspeli da potpuno zamene šećer stevijom – uspeli su da smanje količine šećera makar u 50:50 varijantama. Kako zelene stevije dugo nije bilo kod nas i imali su je samo oni koji je gaje i sami suše – ono što nismo provežbali za ovo vreme je spremanje hrane sa zelenom stevijom.
Prva zelena stevija koja se pojavila na našem tržištu nakon dužeg vremena stiže iz Indije. Okomai zelena stevija već može da se nabavi u prodavnicama zdravih hrana u Beogradu.
Posao sa uvozom zelene stevije su započeli Katarina i Milan. Oni se primarno bave projektom WWOOFSerbia – promovisanjem volontiranja na organskim farmama širom sveta, a druga aktivnost im je lobiranje za ustupanje gradskih površina za zajedničke “gradske bašte” (tj. projekat Baštalište).
POKLANJAMO – 3 pakovanja zelene organske stevije!
Zanima nas kako su se čitaoci “Gurmana” snašli u nekoj od ovih situacija:
- Ispričajte nam priču o svojoj borbi da smanjite količinu šećera i slatkih prerađevina u ishrani
- Ili ostavite savet kako ste uspeli u tome da vaša porodica prihvati život sa manje šećera
- Ili ideju kako da se lakše otarase šećera oni koji još uvek nisu započeli svoju borbu sa njegovom prekomernom upotrebom
“Okomai” za 3 najbolja saveta poklanja zelenu organsku steviju. Svakako očekujemo da dobitnici kasnije pošalju i neki svoj recept 🙂
Ovo je baš lepa vest, moraću da se snabdem što pre a ko zna, možda se i “ogrebem” od vas ovde 🙂 Ja sam pokušala da smanjim šećer upotrebom stevije u tableticama koje sam dobila iz Nemačke ali su mi imale previše “aspartamski” ukus tako da sam batalila nakon nekog vremena a mlevenu želim da probam odavno. Za smanjivanje šećera predlažem za početak prelazak na neke manje slatke varijante od “bele smrti” – ja sam već neko vreme na žutom šećeru (kad nemam novca za braon, kad imam kupim demeraru npr:), svaki put kad pravim kolače smanjim količinu šećera u receptu bar za trećinu nekad i za polovinu, a trudim se da voćem, smutijima i čokoladama sa visokim procentom kakaa zamenim industrijske slatkiše. Pošto svi znamo kako je teško odreći se istih, predlažem da probate sami da napravite svoje omiljene poslastice odnosno neke varijante istih – ja redovno pravim domaću “nutelu” odnosno nugat namaz u koji ne ide šećer i u koju stavljam isključivo crnu čokoladu iako po receptu ide mlečna 🙂 Ako nekeg interesuje evo recepta.
pozdrav!
Vec duze vreme postepeno smanjujem upotrebu secera u kuci, narocito zbog toga sto ima malo dete, pa najcesce joj recimo umesto nekog slatkisa kada zatrazi dam namazan med preko gi putera i malo izmrvim lesnika preko, obzirom da imam svoj domaci lesnik pa to pokusavam da “proguram” u skoro svaki slatkis koji napravim. Takodje, ne kuvam dzem na klasican nacin, vec ostavim sljive u zamrzivac u kese, pa recimo ispecem 1 ili 2 kese kad mi treba, u tepsiji, jer je taj ukus sa tim sokom koje puste sljive zaista fantastican i zaista secer uopste nije neophodana,ali eto ko zeli pretpostavljam da moze da se doda stevija, jos nisam probala. Imam 1 recept koji cu podeliti s vama koji spremam kada mi treba nesto slatko na brzinu – oljustene banane navucem na drveni stapic od rostilja, zatim prelijem sirupom od rogaca (ja sam ovaj donela sa Kipra,mada pretpostavljam da ima i u nasim radnjama zdrave hrane)koji je u potpunosti bez secera i tamo ga koriste za spravljanje njihovih tradicionalnih deserta.. zatim preko izmrvim neki orah ili lesnike i jos malo kakao preko toga, (ja kupujem cist kakao bez secera od prodavaca koji to donose sa zapada uglavnom na Bajlonovoj pijaci).. imam sliku ali ne znam kako da okacim ovde :). Jos jedan savet mladim roditeljima, umesto bombona kupujte deci suvo slatko voce, kao sto je npr. suva brusnica, grozdje , goji bobice itd.
Steviju jos uvek nisam probala ali svakako planiram, narocito sada kada ima cista i organska na trzistu.
Odlične vesti 🙂 Naručujem zelenu steviju. Varijante u prahu su mi bile nezgodne za doziranje pa sam prestala da je koristim. Što se tiče šećera u kolačima jednostavno sam prestala da pravim klasične recepte, pratim Anitin i tvoj blog, kombinujem jer je to najbolje u LCHF receptima. Ne mora sve po pe esu 🙂 Niko ne provaljuje da u mafinima i omiljnim tortama nema ni trunke šećera. Za klinku koristim med i demerara šećer kad baš insistira na šećeru. Npr. kiselo mleko voli da pošećeri.
Omiljeni recept za mafine mi je 2 jaja, pola šolje maslinovog ulja, pola praška za pecivo, dve šolje mešavine lchf brašna (u mom slučaju ovsene mekinje, dobra šaka lešnika, kokosovo brašno (mrvice) i suncokretove semenke – sve odokativno). Umutiti jaja, dodati maslinovo, dodati jogurt (još bolje kefir), prašak za pecivo i brašno. Podeliti smesu na pola, u pola staviti kakao prah jedna dobra kašičica (organiski kakao) i dve štangle crne čokolade 85% kakaa iseckano na kockice. Staviti u kalup svetlu pa tamnu smesu. Peći na 180 C dok ne bude suva čačkalica. Odozgo preliti istopljenom čokoladom sa malo putera. Sladila sam stevijom. Sad ću probati sa zelenim prahom. Meni je od ove količine izašlo 12 mafina.
Ih, kako?! Jednostavno, haha… kada dobijete naređenje da ako želite da smršate ne smete da pojedete ništa slatko do sledeće kontrole.
“Ni jednu jedinu kockicu crne čokolade?!”
“NE!!! Šta nisi razumela?!”
“Ok. Ok. Hm,koje su zdrave zamene za šećer?”
“Nema ih. Dokle misliš da vodimo ovaj razgovor?!”
“Dobro… kapiram da je i to linija manjeg otpora. Mogu ja to!”
I uspela sam. Bila je kriza jedno 10-ak dana, kada je sve o čemu sam mislila samo bio šećer u bilo kojem obliku. P A K A O! Posle je prošlo i prošlo je zauvek. Evo, u februaru će biti 4 godine, kako ja ne kriziram za skatkišima i kako sam izgubila 20kg. Industrijski me ni najmanje ne privlače, dok je sa domaćim kolačima već karakter na ispitu, ali se u međuvremnu pojavila stevia, pa sad kolači i nisu taboo tema. 🙂 Ako je baš pritisak u kući da im pravim nešto slatko, tu su uvek super brzi kolačići sa ovsenim pahuljicama, lešnicima i suvim voćem.
Nekako je mnogo lakše progurati svoj stav “da se hranim zdravo i da ne volim šećer”, kada ljudi vide rezultat i to rezultat koji traje.
Redovno Vas pratim i zaista ste super, sve pohvale.
Vec duze vreme suprug i ja se hranimo na ovaj nacin. Iz nase kuce secer je odavno proteran kao i sva hemija i kozmetika sa parabenima i drugim cudesima. Jednostavno smo navikli na ovaj nacin ishrane da nam slatkisi uopste ne fale. Problem nastaje kada idemo u goste i kada uslede uvek ista pitanja: “Jos uvek se tako hranite” ?, “Jao jadni, sto se mucite, sto izvodite kerefeke “?, “Pa sto neces da probas, nije puno slatko”…
Divno, konačno znam gde da kupim pravu steviju! Ja sam smanjila upotrebu šećera (barem rafinisanog) tako što u kafu i čajeve stavljam po kašičicu meda, a razne poslastice pravim sa izgnječenim svežim urmama i suvim grožđem u smesi – bude izuzetno slatko a opet je u pitanju šećer iz voća. Pravila sam nedavno kuglice koje su veganska varijanta zapadnjačkog slatkiša “fudge”, pošto su slične mekane i lepljive konzistencije: viljuškom izgnječene urme i malo suvog grožđa + domaći kikiriki puter + kakao prah + cimet + komadići badema ili već nekih orašastih plodova. Jako slatke, dosta je samo jedna kuglica da se zasladite 🙂
Ja mislim da stevia nikako ne moze biti organska. Nigde se nemoze dobiti certifikat da je ona organska.
I kod nas mogu da se sertifikuju područja sa kojih se sakuplja (lekovito i začinsko) bilje, čak može da se gaji organski. Zahtevi za to su čak jednostavniji nego za voće i povrće.
Nije mi poznata prepreka da se to radi bilo gde u svetu sa bilo kojom (gajenom ili sakupljanom) biljkom.
Pozdrav za Maju!! Ono što mogu da kažem je da čitajući Majin blog od prošle godine počela sam da koristim steviju u ishrani. Imam insulinsku rezistenciju i bilo je potrebno da počnem da uvodim mere. Prvo sam nabavila u prahu, tačno onu koju je Maja preporučila ali mi je bilo veoma teško da pronađem meru. Ali i na to smo se navikli a posebno kad sam pravila kolače, jer je teško izbalansirati da se ne pretera.
Sad sam uvela i steviju tabletice ya poneti kad nisam blizu kuce. Veliki benefit imam jer sam korišćenje belog šećera svela na minimum tj samo kad sam u gostima.
Hvala Maji!
Hm, odakle poceti? Rodjena kao prosecna beba sa 3650g, davne 75. godine. Trudnicko bolovanje trajalo tri meseca, pa ja, inace hranjena vestackim mlekom (majka mi je bila mlada, rodila me carskim reom, rana se iskomplikovala, morala da uzima antibiotike…) padam u ruke babi po ocu. Seosko domacinstvo, basta, stoka zivina i jos beba od tri meseca. Bila sam hranjena kravljim mlekom, ZASECERENIM. Da bih bila sitija, i duze spavala, trebalo je obaviti sve ostale poslove na imanju-pravdala se baba kasnije. Uglavnom, rasla sam u debelo, ZDRAVO dete. Dugo nakon detinjstva nisam mogla da popijem mleko a da nije zasladjeno. Bila sam skoro sedam godina jedince, paketici za Novu godinu od mamine i tatine firme-samo moji! Tada su paketici bili uglavnom slatkisi. Sve bih ja to sama pojela. Niko mi nikada nije branio. Rodjena tetka nije imala svoju decu, pa sam ja bila kljukana slatkisima i sa njene strane. Plus jos na sve to jaka sremacka hrana.
Sta reci-sa 10 godina nosila sam garderobu velicine 16, nogavice na pantalonama su morale da se potkrate celih 30 cm. Leti izmedju nogu vecito ojedena. Uzas! Komentari moje babe i rodjaka-ma izvuci ce se ona kad udje u pubertet. Ali, cvrc! Zavisnik od secera, tesko da moze tek tako da se izvuce. Nije se ni uvukao u sve to tako lako. Prva dijeta, na svoju ruku, iz Bazara preuzeta, sa 13 godina. rezultat-13 kilograma manje za tri meseca, kosa koja opada u pecatima, izostanak menstruacije, nesvestice. Nakon povratka na “normalan” nacin zivota, kilogrami poceli da se taloze ponovo. Druga dijeta na drugoj godini fakulteta, pod nadzorom nutricioniste koji nije mogao da sedne u stolicu od debljine. Nakon sest meseci 11 kilograma manje, bez nesvestica, bez gubitka menstruacije. Ali me je nerviralo to sto moram da jedem u odredjeno vreme, odredjenu kolicinu, odredjene hrane. A na fakultetu od 8 do 8. Batalila sam to, ugojila se ponovo. Posle krenula na neke vezbe, postila redovno svaki post (rek’o, hajde da probam i to). Uspevala vise manje. Udala se sa 27 godina, sa 168 cm i 82 kg. U prvoj trudnoci se ugojila 11kg. A posle porodjaja, za tih godinu dana kod kuce, toliko da nisam mogla da stanem u garderobu u kojoj sam na porodjaj otisla. U drugoj trudnoci samo 6 kg nabacim, ali se posle opet enormno natovim. Imam 39 godina, decu od 11 i 7 godina. Peske idem na posao i sa posla (oko 4 km ukupno). Do pre mesec dana sam znala da pojedem pola hleba za rucak, stavljala sam 2 kasicice (sa brdascetom) secera u kafu, koju sam pila iz najvece solje (3dl)-pola kafa pola mleko. I tako 3 puta na dan. Vikendom i vise. Kuvam svaki dan. I mesim cesto. I jedem sve sto napravim. Ali, jedna krvnicka svadja sa muzem me je trgnula iz letargije. Rekao je-samo ZDERES! Uradi nesto vec jednom. Uzas! Ali je bio potpuno u pravu. Jer ja nisam jela, ja sam zderala, krisom, uvece kad deca zaspu, pa onda za ruckom da se ne baci ono sto oni nece da pojedu.
Jao kako me je klepilo! A svi mi u porodici srcani bolesnici. Sa oceve strane. Sa majcine-srce i zuc. Divno nasledje. Evo me kako vec cetrvrtu nedelju kafu pijem bes secera, ne jedem hlab, kupovne slatkise, grickalice, pekaru, kecape, majoneze. Kad napravim nesto od domacih slatkisa, probam ponekad. Nije mi toliko bitan broj kilograma koje cu izgubiti, vec cinenica sto bi u drugoj polovini zivota trebalo da popravim ono sto u prvoj nije valjalo. Ne zelim da budem bolesna i kljakava babetina koja pije saku lekova.
Oprostite na opsirnosti. Vi ste mi svetlo, kad me uhvati kriza. Svako dobro.
Hvala na lepim vestima, Majo! Detaljne, inspirativne i velikodusno podeljene informacije – kao i uvek.
Ovo je odlicna vest, vec dosta dugo trazim zelenu mlevenu steviju.
Sto se skidanja sa slatkog tice, ja sam to odmah presekla. Jednostavno, nakon svega sto sam procitala prvo kod Anite na blogu (kasnije i u knjizi), a zatim i kod tebe – to cudo mi zaista ne treba i ni nemam ga u kuci. Iako je sve ovo pocelo radi mrsavljenja, vrlo brzo je preslo na mnogo visi i bitniji nivo. Odbijam da se trujem. Ranije nisam izbijala iz Merkatora, a sada odem tamo jedino kad ne stignem na pijacu na vreme pa odem po neko voce i abc sir. Kroz delove sa slatkisima ni ne prolazim, mada primecujem da ih ima gomila novih otkad ih ne jedem, sad ce jos malo 2 godine.
Treba voleti svoje telo i tretirati ga sa postovanjem, a ne trpati u njega svakojako djubre samo zato sto je lakse kupiti kesicu.
Nemam ni jedan recept sa zelenom stevijom jer nisam imala ni gde da je kupim. 🙁 Inace ekstrakt stevije (belu steviju) imam od aprila 2013., i nesto se ne vidi da je trosim. Ne koristim je svakodnevno.
Evo moze recept za brze kuglice sa ekstraktom stevije, ja ih napravim kad mi se bas prijede slatko u onim danima 🙂
Sitno mleveni bademi + seckani peceni bademi i lesnici + par svezih urmi iseckanih na kockice + kasikica kokosovog ulja + malo stevije bele, na vrh noza + kakao prah + limunov sok, malo mlevenih zrna vanile, kasika slatke pavlake domace.
Pomesate sve sastojke jako dobro, napravite kuglice i pospete ostatkom mlevenih badema 🙂
Vrlo je blagog ukusa a sito pa se ni ne moze puno pojesti. Sa zelenom stevijom bi mozda imale neki pikantniji ukus, isprobacu prvom prilikom.
Želim ja da ostavim komentar i osvojim jednu od 3 nagrade za jednu hrabru i divnu mladu ženu.
Jelena je ostavila komentar na tekstu o Femipause kapsulama a ne na ovom tekstu – ipak, zbog njene priče koju sam pročitala danas, stvarno jako želim da bude jedna od osoba kojoj ćemo poslati poklon:
http://www.jelenapantic.com/smehom-znanjem-i-ljubavlju-sam-pobedila-rak/
Ostalih dvoje dobitnika dodajem uskoro.
P.S. ne zamerite što sam prvi na blogu promenila pravilo u hodu. Apsolutno sam sigurna da će me svi podržati u tome i da niko, nakon čitanja teksta s linka, ovu moju želju neće shvatiti pogrešno.
Hvala ti draga Majo, baš si me dirnula ovim gestom :*
Hvala tebi na tekstu. Sigurna sam da će značiti mnogima koji su ga pročitali – sa kojim god problemom da ratuju u ovom trenutku. Srećno :*
Ostale dve stevije… Verujte mi da sam jedva uspela da donesem odluku i puno vam hvala na ovako lepim komentarima, savetima i pričama o ličnim iskustvima.
Na kraju sam odlučila da ovaj put to budu:
– billyjane jer mi se čini da joj je potrebno još samo malo motivacije i novih ukusa, i
– Mirjana kojoj želim da jednog dana bude živahna i vesela babetina kojoj nisu potrebni lekovi 🙂
Svima ostalima hvala još jednom :*
Ja bila u nekom haosu na poslu zadnja dva dana pa sam tek sad videla mail i ovaj tvoj reply, motivacije nikad dosta, hvala puno:*
Da li moze neko ko ima iskustva sa Okomai stevijom da mi da savet oko doziranja. Ako zelim samo da zamenim u receptu za puslice beli secer, koja je proporcija? Hvala unapred 🙂
Ako je u pitanju cista stevija, trebalo bi da bude oko 300 puta sladja od secera, odnosno da 1gr stevije menja 300gr secera. Nisam jos proverila, bas danas mi je stigla brzom postom, ali tako sam citala. Pozdrav!
Biljka je odprilike 30-40 puta slađa, ekstrakt 200-300.
Stevija ima nekoliko različitih slatkih komponenti (glikozida) i nisu svi jednake slatkoće, pa zato ima varijacija.
Ovo merenje na grame ne bih preporučila jer stevija i šećer ne mogu da se zamenjuju na taj način (kad se pretera sa stevijom ukus postaje neprijatan, stevija ne daje gustinu koju daje šećer, a osećaj slatkoće nije isto što i grami u receptu…)
Znaci sa ststevijom nemoze da se prave vocni sirupi ?
Ne, ona se koristi na vrh noža u jednoj čaš čaja, znači stavlja se jako malo. A tekstura je takva da ne daje gustinu.
Ipak, može da se napravi zaslađena osnova za sok… Recimo ja skuvam 500 ml vode sa 6 kesica voćnog čaja. U to dodam dosta stevije pa tih 0.5 litara čaja bude praslatko i neprijatno za piće.
Držim ovaj naptak u frižideru i razblažim ga s kiselom vodom kad mi se pije hladan čaj ili “lažni gazirani sok”. Količina tog čaja koju sipam u čašu jeste kao sirup 🙂
[…] IZVOR: vitkigruman.com […]
Sem u domaćem soku i džemu koji spremam porodici, šećer gotovo I ne koristimo. U te proizvode ga minimalno stavljam. Deca uglavnom jedu voće, bareno I kuvano povrće, domaću piletinu i prasetinu, i dosta sezonskih salata. Čajeve piju zasladjene medom. Suprug i ja pijemo crnu kafu bez šećera povremeno a najčešće pijemo prirodne cajeve ne zasladjene I to one koje sami beremo. Sreća što možemo priuštiti hranu koju sami uzgajamo I bez prskanja i polivanja. Slatkiše ne volimo, samo deca ponekad pojedu crnu čokoladu.
Facebook stranica Okomai-ja više ne postoji, a ne mogu da nađem njihov proizvod u veb-prodavnicama. Šta se dešava i postoji li druga zelena stevija na tržištu trenutno?