Sarme od kineskog kupusa, kinoe, povrća, lisičarki i šitaka

Uopšte ne kapiram kako sam uspela da finiširam ovo jelo. Probala sam fil i jedva se zaustavila da ga celog ne smažem 🙂 Na kraju mi je bilo drago zbog momenta samokontrole, jer su gotove sarme bile još bolje…

Nisam baš neko ko luduje za veganskom hranom i ako redovno pratite blog, znate da sam tek skoro uradila prvi recept za slano vegansko jelo. Ostajem pri tome da su slana veganske jela dobra samo onoliko koliko su kvalitetni sastojci koji idu u njih i koliko su jaki začini. Dobra ulja, raznovrsno povrće, zanimljive pečurke – to može da prođe.

U ovom slučaju nije bilo samo “da prođe”, već sam samu sebe iznenadila 🙂 Fora je bila u prirodnim pojačivačima ukusa i evo o čemu se radi:

Ovo jelo možete da pravite i sa mlevenim mesom umesto pečuraka, a možete da koristite i bukovače. Ipak, nisam slučajno upotrebila suve pečurke – posebno ne šiitake. Nije slučajno tu ni paradajz, a ni soja sos. Kako su moje sarme bez mesa, htela sam da prirodnim pojačivačima ukusa izazovem umami (pročitaj više o prirodnim pojačivačima ukusa).

Od kada sam se bavila tim konceptom “prirodnih pojačivača ukusa” postalo mi je zanimljivo da radim hranu bez mesa, sira, ribe, jaja, maslaca… Pulus, ovaj kinoa miks zaslužuje jedan recept koji skoro svi mogu da isprobaju!

Znate već da Frikom mešavine koristim odavno. Ne samo što je moja mama kupovala njihovo povrće kad sam bila “mamina & tatina”, pa nekako imam lojalnost brendu – već smo i više puta lepo sarađivali i dopadaju mi se mešavine povrća. Olakšavaju mi život.

I stvarno imaju dosta odličnih – ne znam da li više volim da donesem kući Royal mix, Hrono mix, Wok mix – ili Provansa i Toscana mix. Novitet koji su izbacili je Kinoa Mešavina i ne samo da mi se odabir povrća u njemu sviđa, nego i mala količina ugljenih hidrata iz kinoe i spelte (njih je umerenih 20% u miksu).

Upravo zato u ovom receptu nisam htela da ga samo skuvam i serviram uz meso ili ribu, već sam uradila nešto što je malo zanimljivije 🙂

Potrebno je:

  • kineski kupus – glavica od oko 1.7 kg
  • pakovanje Frikom kinoa mešavine
  • šaka osušenih lisičarki
  • stisnuta šaka osušenih šitake pečuraka (ja sam imala sitne pa sam tako merila)
  • maslinovo ulje (ili ako imate susamovo još bolje)
  • 2-3 kašike soja sosa
  • 2 kašike Fish sosa (ili još svetlog soja sosa, ako nemate)
  • beli biber
  • opciono: miks kineskih začina ili čili
  • 3 čena belog luka
  • komadić svežeg đumbira veličine palca
  • čaša pasiranog paradajza

Potopite suve pečurke, lisičarke i šiitake, u vodu da se rehidriraju oko 20 minuta i dobro ih isperite od peska nakon što su gotove. Stavite veću šerpu s blago posoljenom vodom na ringlu, da voda provri. Iseckajte beli luk i đumbir sitno.

Kineski kupus položite na stranu i većim nožem mu isecite koren – bar oko 5-7 cm korena treba da se skine. Oslobodite pažljivo listove. Prvi list (ili prva dva) ne služe ničemu. Sama sredina gde su mali listići služi za salatu. Koristićete samo listove između. Kod mene ih je bilo 15, što je bilo dovoljno da popuni malu đuvečaru.

Kada ste odvojili listove, manjim nožem na svakom listu istanjite koren (tj. uklonite višak korena) tako da dobijete ravniji list. Ovo liči na proces koji se radi sa zeljem pri pravljenju sarmica od zelja. Nije teško.

Odvojene listove potopite u onu šerpu s blago slanom vodom kad voda provri i to onako kako se kuva špargla: korenčić da bude na dnu kako bi se duže kuvao. Potrebno je oko 4 minuta da kupus omekša dovoljno. Izvadite listove i prebacite ih u činiju s hladnom vodom da prekinete kuvanje.

Ringla je vruća i dalje, iz šerpe ste prosluli vodu – pa sad u istu šerpu sipajte ulje. Stavite pečurke, đumbir i beli luk, pa blago propržite. Kad zamiriše, dodajte na ulje celu kesu Frikom kinoa mešavine i promešajte.

Jedan mali savet: u mešavini je 4-5 komada spanaća u briketima. Na kesici piše da se “Kinoa mešavina” kuva 10 minuta nakon što se doda 230 ml vode, pa se tada se spanać lepo izmeša s ostalim sastojcima. Kako ja ne pravim prilog jelu, već sarme koje će se još peći u rerni, dodala sam samo 120 ml vode i kuvala kraće, oko 5 minuta. Zato je moj savet da spanać pre kuvanja fila za sarme makar malo ili potpuno odmrznete.

Kad se malo uprži mešavina, dodajte soja sos i Fish sos, beli biber, opcione začine ako želite – zatim pomenutih 120 ml vode i prokuvajte da voda ispari (kaoš što rekoh – oko 5 min). Uključite rernu na 200 stepeni. Sada možete da punite sarme, a ide prepuna kašika fila na svaku.

Ako niste motali sarme do sada, nije teško i evo kako smo mi to radili uživo pred kamerama (motanje sarme je na 53:30 minuta). Tada smo listove kiselog kupusa sekli na pola,  a ovaj put je razlika samo u tome što list kineskog kupusa ostavljate ceo.

Kad smotate sarme, poređajte ih u posudu za pečenje i nalijte mešavinom jedne čaše pasiranog paradajza (soka od paradajza) i dovoljno vode da tečnost dođe do sredine sarmi (blago posolite po želji). Prekrijte alu-folijom i ubacite u rernu na 200 stepeni. Posle pola sata, izvadite sarme, pa ih malo prelivajte sosom u kome se kuvaju (radite ovo tako što nagnete posudu i za prelivanje koristite kašiku za prelivanje). Zatim smanjite temperaturu na 180, skinite foliju i pecite još oko pola sata. Trebalo bi da se tečnost redukuje, a sarme budu meke – bez tamnih i preterano zapečenih delova.

Nadam se da vam se dopala ideja za sarme koje možete paviti i u toku leta, kad nema kiselog kupusa. A s obzirom na ukus jela, u slučaju da želite jelo s mesom, u postojeći recept bi se odlčno uklopilo belo pileće meso ili svinjski file – oba jako sitno seckana ili mlevena.

U saradnji sa kompanijom Frikom.

2 Komentara

  • Isprobaću recept što pre, a Vi, kad već lepo sarađujete, molim Vas da im kažete da sve veća ciljna grupa osoba koje vode računa o ishrani je takođe uglavnom zainteresovana za zaštitu životne sredine, pa moli da se koristi ekološka (ali stvarno) ambalaža, jer i mi volimo njihove proizvode, ali ne volimo plastiku 🙂 dakle papir ili rinfus, i naravno bez pesticida, barem za dirty dosen namirnice 😉 hvalaaa!

    • Hvala na komentaru za recept 🙂
      Što se ekologije tiče, nisam sigurna kako papir može da pomogne oko smrznutih stvari koje sve nakvase i lepe se za papir. Verovatno nešto nisam razumela ili mi je promako, pa molim za pojašnjenje.

      E, rinfus… Nebitno koji je brend, ali bih ja imala problem. Ako je hrana smrznuta, ja peferiram onu koja je vakumirana, pa onda idu kvalitetna pakovanja – a rinfus ako baš mora. Što veće površina i masa, i što više stvari u pakovanju – to više leda.

      A kristali leda su oni zbog kojih i zamrzavanje ne može da traje večno. Kupite jednom smrznutu ribu koja je vakumirana i onu koja nije. Ili sami stavite povrće, istu vrstu isti dan, pa otvorite za npr. dve nedelje… Razlika je neopisiva. Žalim što sve nije vakumirano.

      U tom smislu, ja bih glasala za vakumiranje, što bezbedniju plastiku ili bilo koju drugu ambalažu – i naravno, što više kontejnera za reciklžu iste.

      Svakako ovo jeste dobra tema – bila hrana smrznuta ili sveža! Pozdrav 🙂

Leave a Reply

RSD ili EUR?
RSD Српски динар
EUR Еуро