Panna cotta na italijanskom znači kuvani krem a slatkiš potiče iz severne Italije, iz Piedmonta. Danas je jedan od omiljenih italijanskih specijaliteta. Servira se sa divljim bobičastim voćem, karamelom, topljenom čokoladom ili voćnim pireima.
Nekada je šećer bio skup pa se Panna Cotta zaslađivala samo voćem / što je bitan podatak za one koji žele da uštede koju kaloriju. Spremljena bez šećera je manje kremasta, ali je i dalje savršeno ukusna. Uvek umesto šećera može da se doda i Stevija.
U verziji sa šećerom i verziji sa stevijom postoje drastične razlike u količini ugljenih hidrata – prva tabela prikazuje nutritivne podatke za Low Carb Panna Cottu a druga uobičajenu zašećerenu varijantu.
Panna Cotta se zapravo pravi sa slatkom pavlakom a nju ne samo da nemam često u kući već ponekad ne mogu da nađem mlečnu slatku pavlaku. Police u radnjama su pune biljnih pavlaka koje ni slučajno ne bih koristitla jer sadrže trans masti, napravljene su od šetetnih biljnih ulja i jeftina su kopija prave stvari. U slučaju da nemate pavlaku a imate mleko i maslac – slobodno upotrebite ovu zamenu.
Receptić ne može biti lakši. Uzmete jednu šerpu i u nju ubacite:
- trećinu pakovanja maslaca
- trećinu ili polovinu pakovanja Ella sira (koristimo ga jer nema šećera koji bi dao kremastu strukturu, pa je postižemo sirom)
- oko 400 ml mleka (sipala sam odokativnom metodom)
- oko 20g želatina (2 kesice)
Stavite sastojke na ringlu i sačekate da se sve lepo rastopi. Kada se tečnost greje nema potrebe da se natapa želetin u prahu. Onda ide teži deo: doziranje Stevije (koje sam već detaljno objasnila). Panna Cotta je idealna za vežbanje doziranja jer može da se proba više puta u toku pripreme – samo stavljajte malo po malo. Na kraju ima odgovarajući ukus posebno kada se pri serviranju doda i voće.
Stevija nema onu punoću ukusa koju daje šećer. Ako je stavite premalo oseća se da je slatko ali kao da nešto nedostaje. Ako je stavite previše ukus može da bude jako čudan, čak i gorak kada se baš pretera. U slučaju da vam sve ovo teško pada – dodajte 1 kašiku šećera u krem. Ne odustajte od stevije bez malo borbe 🙂
Za final touch dodajte u skuvani krem aromu vanile, ruma, narandže ili drugi začin po izboru (ja sam kroistila vanilu ovaj put)!
Sledeća aktivnost je presipanje smese u silikonski kalup za mafine – a još zanimljiviji su oni mali silikonski kalupčići koji su za kolačiće i imaju oblik cvetića i zvezdica. Najlakše je sipati kašikom jer je tečno. Kada sipate pola mase – preostaloj polovinu mase u šerpi dodajte punu kašiku kakao praha ili kockicu-dve rastopljene crne čokolade i dobro izmešajte. Tako da sada imamo Panna Cottice u dve boje i dva ukusa – vanilu i čokoladu. Oba se sjajno slažu s jagodama 🙂
Pire od jagoda
Oko 700g jagoda ubacite u blender. Pire od jagoda, dok se Panna Cotta hladi u frižideru, prokuvajte da voda malo ispari. Masa je prilično gusta posle blendovanja ali treba da bude još malo gušća. Ja sam u voćni pire dodala malo zelenog Stevija praha i malo muškatnog oraha (ali ne mora ništa da se dodaje).
Sa zelenim Stevija prahom se teže pogreši nego sa ekstratom jer je on od šećera slađi oko 30 puta (ekstrakt oko 200). Zeleni prah je idelan za smoothije ali i za ovakve voćne piree.
Kada se Panna Cottice stegnu a preliv ohladi – spremno je za serviranje! Zaboravila sam da ostavim jagode za ukrašavanje pa sam se nekako snašla sa smrznutim malinama iz friza. Sem ovog propusta nisam nabavila ni listiće mente koji se savršeno uklapaju uz Panna Cottu.
Fazoni i fore za kraj
Navodno postoji razlika u percepciji ukusa slatkog ako je hrana topla i hladna. Po jednima ukus slatkog je intenzivniji ako je hrana toplija. Po drugim istraživanjima nema razlike.
Ono što je ipak dokazano je da se arome teže razvijaju ako je hrana hladna. Zato pokušajte da pre serviranja malo držite Panakotice i preliv na sobnoj temperaturi. To će uticati i na strukturu – malo će se “opustiti” – pa će delovati “kremastije” iako nema šećera.Inače, originalna varijanta serviranja je u čašama ili malim teglicama. U slučaju da nemate silikonski kalup, svakako da možete da ih servirate ovako ili u širokim čašama.
Još jedna dobra ideja je da se pire od jagoda procedi od semenki i takođe želira, a zatim kombinuje sa belim kremom. Kreacije mogu da budu stvarno očaravajuće!
Ne treba napomenuti da na isti način mogu da se upotrebe i borovnice, maline, kupine ili kombinacija voća po izbru 🙂
Posalji ovaj recept i svoju slicicu kakva god da je, Zoki sto je pravila kanelone od tikvica. Ona je do kraja maja domacica fud blogerske igre ‘Ajme koliko nas je’ a tema za maj su jagode. Na kraju meseca ona predstavi kod sebe na blogu sve ucesnike i ‘preda stafetu’ dalje.
Super! Hvala!! <-@
Vitko gurmance, najbolje si, kao i uvek! 😀 Ovo moram da probam prvom prilikom, a tebi svaka cast za kreativnost i umece! I da, nista ne fali tvom ukrasavanju, treba moju tetku da vidis! 😀 😀 😀
Morala sam da napravim danas. Ionako sam sebe pocastila novim kalupom(svaka korpica je razlicita).:D Bas je ukusno! Ne znam da li su se i tebi u smesi formirale sitne(bas,bas sitne) gromuljice?
Hvala ti sto ove ideje delis sa nama. 🙂
Umetnice :*
Marija,
Muti onom žicom sa kojom se inače mute jaja i smanji teperaturu. Nema šanse da imaš grumuljice ako tako radiš 🙂
Hvala, Majo, za divan recept!
Pomenula si “zamenu za slatku pavlaku”, pa me interesuje da li je to ova mešavina maslaca, Ella sira i mleka sa Steviom, ili nešto drugo? Takođe, jedini Ella sir koji sam videla je potpuno low-fat, pa me interesuje je li to jedini na tržištu, ili samo ja nisam našla neki sa više mlečne masti, a jednako malo ugljenih hidrata?
Unapred hvala!
Mislim da postoji još jedan – Meggle. Ellu ne stavljam samo zbog više “kremastoće” već i zbog više proteina u kolaču.
Sve sastojke imam, i blender i volju, i nema razloga da uz ovako lagan recept ne pokusam da pripremim 🙂
Moje pitanje je da li je za Vas aroma vanile isto sto i za mene: npr. Dr Oetker u bocici? To je ono sto imam i dodajem u slatkise 🙂
Pozdrav :*
Blender nije obavezan – nekada može da se ostavi i celo voće koje se samo prokuva (ili čak ni to) 🙂
Jeste, ta aroma. Više volim prirodne štapiće vanile ali nema ih uvek. Pošto me mrzi da ih tražim a aroma se stavlja jako malo, upotrebim aromu.
Hvalaaa 🙂
Sjajan recept!
Btw, pošto kao i ti “biljne pavlake” izbegavam u širokom luku, a pravu slatku pavlaku sam možda samo dva-tri puta uspela da nađem u prodavnicama, jednostavno kupim pavlaku za kuvanje. Nije da baš može da se ulupa kako bi trebalo i da ispadne šlag, ali za neke recepte to čak nije ni bitno.
Imam pitanje usput: koliko je loše zameniti šećer fruktozom?
99% proizvoda “za dijabetičare” sadrži upravo fruktozu, a ja kuvam jednom dijabetičaru svakodnevno.
Do sada nikada nismo kupovali industrijsku hranu za dijabetičare a stevija se istom toliko ne dopada da neće ni u kafu da je stavi 🙁
Nemoj mi samo reći da se obratim endokrinologu, ono što smo dobili kao “smernice za ishranu” pas s’ maslom ne bi pojeo! ( za doručak, parče hleba sa margarinom i salama ) 🙁
Jako, jako loše. Pisala sam više o tome u tekstu o kupovini Stevije – mislim da će samo u tom tekstu biti dobrih ideja za zamenu.