Ko su današnji nutricionisti – i navodni “nutricionisti”?

Poslednji blok “pitanja i odgovora” koji sam imala na Instagramu (insta story) zaslužio je poseban tekst na blogu – jer sam doslovce zgranuta nekim stvarima koje sam saznala. S jedne strane ne razumem neoprez, a s druge ne mogu da prihvatim neprofesionalnost.

Pitali ste me mnogo puta zašto ne završim “nešto” i ne krenem da radim dijete ljudima. Razloga ima više:

  1. Ne želim. Ubeđena sam da je samo potrebna sistematska edukacija i da zdrav čovek sam sebi može da kontroliše ishranu. To sam i dokazala malim eksperimentom na sebi kada sam držala dijetu i skinula 10 kilograma. Prošlo je 7 meseci i ne da nisam vratila skinuto, nego sve vreme imam oko 1.7 kg manje nego što sam samoj sebi zacrtala. Puno znači i činjenica da sam prvi put imala taj problem i odmah ga rešila, bez lutanja i neuspeha. Radi se o primeni znanja i discipline, umesto uzaludnih eksperimenata i trošenja živaca.
  2. Ne ide mi se u priznatu školu. “Strukovna škola za nutricioniste” u Zemunu, s kojom možete da se zaposlite kao nutricionista i u državnim institucijama – dakle ona stvarno priznata u Republici Srbiji – traje više godina i ja to vreme nemam. Druge slične škole poput one u Subotici su mi i daleko… Drugo, ne uči mi se o tome kako su holesterol i zasićene masti opasne, jer u to ne verujem.
  3. Neću da budem “kursadžija”. Smatram da je završavanje online kursa nikako nije adekvatna osnova da se s ljudima radi “jedan na jedan”. Drugim rečima, da se nekome radi individualni program ishrane. To sa sobom nosi mnogo veću odgovornost, nego što je osigurava nekakva dopisna škola ili plaćeni kurs. OK je biti “kursadžija” za mnogo toga. OK je biti promoter neke ideje nakon kursa – pa čak i bez njega. Ja ovde ipak pričam isključivo o pisanju personalizovanih dijeta za novac. Predstavljanju da ste stručno lice. Nuđenju stručnih usluga.
  4. Poslednje i najvažnije – ovom svetu je potreban i jedan (dobar?) pisac. Hoću da budem taj pisac 🙂

Kad pogledate ovo pod (3) – a svesni ste odgovora, koje sam dobijala na Instagramu – primetićete da se ljudi lože na reklamu. Isto kao što su nekada zbog reklama mislili da je margarin navodno bez trans-masti stvarno dobar za srce, da je kuvanje na ulju koščica grožđa zdravo i da su rafinisana ulja OK jer nemaju holesterol – tako danas misle da je nutricionista svako ko napiše da to jeste, a ima veliki broj pratilaca.

Najgore od svega, kad zakucaju na vrata ordinacije ili stupe u kontakt za online savetovanje – ne traže da vide diplomu ili dokaze o bilo formalnom obrazovanju. Neformalno tek da ne pominjem. Znam da se svi žale na nedostupnost nutricionista u Domovima zdravlja i na njihove copy-paste dijete. Ali ja ovde pričam o klijentima koji su spremili novac da plate uslugu. I ne zapitaju se malo ozbiljnije – kome će je platiti.

Zašto je verovanje reklami riskantno?

  1. Da li ste znali da na internacionalnom giveaway-u, neko na instagramu može preko noći da dobije 20,000 pratilaca? Ili da možete da kupite oko 10,000 pratilaca za oko 200 dolara? Broj pratilaca ne govori ni o stvarnoj popularnosti, a još manje govori o stručnosti.
  2. Da li ste znali da mnogo ljudi danas reklamira određene usluge ili proizvode jer dobiju paketić ili novac za tu reklamu? To ne znači da uslugu ili proizvod stvarno i koriste. Još manje znači da bi se sami setili da to kupe, da nije dobijeno.
  3. Da li ste znali da biti sertifikovan znači da je neko dobio sertifikat o završenom kursu. Ali – kakav je to kurs?! Da nije možda online kurs o ishrani koji traje 60 dana i košta 700 dolara? Kurs nije škola koja će se priznati u našoj zemlji. Sertifikat nije diploma.

Sertifikovano, veliki broj pratilaca i to što neko od pratilaca pominje proizvod – može, ali i ne mora da znači nešto.

Foto: pixabay.com

Nutricionisti “kursadžije”

Sertifikovana za oblast strateškog planiranja. Sertifikovana za projektni menadžment. Sertifikovani trener iz oblasti treninga iz oblasti preduzetništa. Sertifikovani konsultant za value chain analizu. Da, imam sve ove sertifikate 🙂 Išla sam na ove kurseve. Neki su trajali samo nekoliko dana, neki su trajali nedeljama. Dva od 4 sam radila jako dobro, jedno pristojno – i u jednom sam loša 😀 Ne radim te poslove godinama, pa više nemam reference – moje reference na ove teme su sada muzejska vrednost.

Hajde da razmišljamo na isti način i o ishrani… Instagram je pun sertifikovanih savetnika, kao i samo-hvalospeva uz poneku referencu. Desi se da znam ljude, pa znam da je preporuke napisala drugarica ili rođaka. Ili znam ko šta radi, pa znam da su preporuke plaćene. Ali meni ne treba savetnik za ishranu, pa ću pitati vas: da li ste proverili te referencu? Kad to kažem – mislim stvarno proverili? I količinu, i kvalitet.

Drugo, OK – neko je sertifikovani savetnik za ishranu ili sertifikovani nutricionista. Ne laže vas: nema diplomu, ima kurs – ili možda ipak laže? To ste morali da pitate, zar ne?

  1. Trebalo je da pitate kakav tačno kurs ili diplomu ima. I da tražite da je vidite. Da ukucate ime škole u Google i sagledate (ne)ozbiljnost iste.
  2. Ko je držao taj kurs i na koji način?
  3. Kako se polažu ispiti?
  4. Da li je to priznato u Republici Srbiji – ili drugim rečima, da li je diploma/sertifikat samo za zid ili s njom može da se konkuriše za posao u ozbiljnoj instituciji?
  5. Koliko godina prakse nakon kursa je odrađeno s iskusnim savetnicima, kao mentorima?

Znate, ako platite nekome od 50-100 EUR da vam napiše personalizovani plan ishrane, onda ne samo da morate da znate u čije znanje se kunete u momentu plaćanja – već i zašto je to “personalizovano” baš za vas. Ne budite iznenađeni, ali većina vrti slične stvari i prilagodi samo kalorijski unos vašim potrebama. Koliko to rade “kursadžije” – to rade i diplomirani nutricionisti, i u Domu zdravlja, i u privatnoj praksi. Čast izuzecima.

Tako, u toku tog dana, dok sam odgovarala na pitanja ljudi – koji svoje nutricioniste i “nutriciniste” nisu pitali ovakve stvari – dobila sam i program fitnes instruktorke koji šalje svima. Isti. Bez da pita bilo šta o vama, ne zna ni koliko kilograma imaju njeni klijenti! I dalje sam u šoku da je neko davao po 50 EUR za ovu – doslovce škrabotinu i žvrljotinu. Prenosim vam samo ručak, koji je svaki dan isti:

  • Ručak:  – čorba (Tanjir )+ meso ( preporucujem piletinu 200-250g po obroku, kao i ribu ukoliko zelis stomak da skines najbolje je jesti losos jer je losos najmasnija riba ,a pomocu riblje masti se najbrze gubi salo) + povrće 150g.   Sve namirnice jesti do 150 g ako ti je to puno onda slobodno smanji unos istih.

Evo, ni meni nije jasno da neko ko je dao 50 EUR za ovaj nazovi “plan ishrane” – a do sada nije shvatilo da uglavnom treba da jede meso/ribu i povrće u malim količinama. Revolucionarno, zaista. Ako se na greškama uči, ovo je plaćena lekcija.

Školovani nutricionisti koji fotokopiraju

Da se razumemo, i onaj najbanaliniji i najprostiji plan koji ćete dobiti fotokopiran u “Domu zdravlja”, personalizovan samo po broju kalorija – bolji je od onoga kako većina ljudi danas jede. Naravno, tu ne mislim na planove iz kojih su nezainteresovani diplomirani nutricinisti, ušuškani u sigurnost stalnog zaposlenja i redovne plate, zaboravili da obrišu pileće viršle i margarine s manje masti. Za te planove već znamo da su dobri samo za kantu za đubre, jer su prenapadno loši.

Zato je očekivano da neko poželi više. Želi da se stručnjak pozabavi njegovim problemima, da sve to bude skrojeno i skockano samo za nju ili njega. I odluči da ode u ordinaciju i plati. To je sjajno – ako ćete dobiti ono što ste platili.

Na mail su mi stigli različiti programi koje su ljudi kupovali. Među njima i program trenutno aktuelnog nutricioniste koji se ne skida s TV kanala. To ste mi rekli vi, jer sam TV odavno izbacila iz kuće, pa za nju nisam ni čula pre nego što sam videla planove.

U planu, koji je potpuno lipofobičan i eksplicitno zabranjuje masnoću, pronašla sam i da preporučuje upotrebu fruktoze – istog onog šećera koji stvara masnu jetru. Ako ovo nije prošli vek nutricionizma, onda ne znam šta jeste…. Pronašla sam i da avokado ne sme da se jede zbog visokog glikemijskog indeksa, a istina je da avokado ima ekstremno nizak glikemijski indeks.  Ali to nije najgore!

Najgori momenat bio je onaj kada mi je više različitih ljudi, koji nikave veze nemaju jedni s drugima, poslalo – to isto. Svima piše skoro isto. Ima nekih minimalnih varijacija u jelovnicima, koji su najblaže rečeno banalni – ali je sve ostalo identično. Isti tekst sa savetima. Isti recepti. Identični obroci u 90% slučajeva. Naravno, iz male varijacije u kalorijama – čisto da se posumnja da najverovatnije kompjuterski program izbacuje ove sićušne varijacije samo na osnovu jednog parametra: kalorija.

Cilj ovog teksta nije da prozivam nekog imenom i prezimenom – pa ću zamoliti i vas da to ne radite u komentarima. Cilj je da tražimo dobru uslugu za svoj novac – i da je dobijemo.  Cilj je da postavimo dobra pitanja i dobro biramo – ne zbog reklame, već zbog onoga što stvarno dobijamo. Dakle – neće biti nagađanja o tome ko je u pitanju.

Da tačno je da ne treba da uzimate plan ishrane od komšinice ili prijateljice. Ali kad vam stručnjak ili “stručnjak” da plan, očekivali biste da taj plan bude stvarno personalizovan. Žao mi je, ali očito nije uvek.

Plan ishrane većini ljudi nije potreban

Ovi nazovi “planovi ishrane” koje sam videla su strašni. Platili ste ih samo zato što vas u školi niko nije naučio ništa o makronutrijentima i kalorijama, o razlikama između dijeta – pa i o tome da vam ovakav plan uglavnom nije potreban.

Ljudi traže plan ishrane očekujući rešenje za baš njihov problem. Kao što vidite, to uglavnom nećete dobiti. Ono što obično dobijete je kuvanje preveliki broj puta na dan, maltretiranje oko nabavke namirnica za koje žele da mislite kako moraju da se jedu određenim redosledom – a to nije tačno. Plašenje da ako kupus danas zamenite prokeljom, vaša dijeta neće uspeti jer više nije toliko “personalizovana”. U većini slučajeva, ako ste zdravi i samo treba da smršate, ovo je najobičniji bulšit.

Ako ste zdravi i imate do 10 kg za skidanje pročitajte ove tekstove – sve je free i ne treba da potrošite ni dinar:

  1. Moja dijeta: kako sam sama napravila plan mršavljenja?
  2. Najbolja dijeta i koje sve vrste dijeta postoje?
  3. Definicija pojma “zdrava i pravilna ishrana”
  4. Insulinska rezistencija i mršavljenje
  5. Metabolički sindrom – poremećaj XXI veka kome ni mršavost nije stala na put
  6. Vitaminska biblija: superhrana i šampionske namirnice
  7. Niskomasne kalorije: kako su nam prehrambene smernice uništile zdravlje?
  8. Guru za ishranu: zalogajčići poverenja, vremena i novca
  9. Detoks sokići i najezda “health coach” prodavaca magle

Ako stvarno sednete, s olovkom i papirom u rukama, naučite – garantujem vam da više nikada niko neće moći da vam proda bilo kakvu pričicu za malu decu. Jer ovo jeste nešto što treba da se uči u školama. Ovo je osnovno znanje koje svako – domaćica, majka, tetka, osoba i tinejdžer – mora da ima. Dostupno i važno znanje.

Priča o makronutrijentima (proteini, masti, ugljeni hidrati), mikronutrijentima (minerali i vitamini) – kao i ona o kalorijama, uvek je ista. Da, možete sami sebi da pomognete u velikoj meri. Druga stvar je što osoba s određenim zdravstvenim problemom nešto ne sme da jede – ali taj savet ne treba da tražite na interentu, čak ni kod mene – niti kod “kursadžija”. Ovo je savet koji može da vam da samo lekar i ozbiljno školovan nutricionista.

  • Čeznemo za planovima ishrane, jer mislimo da parče papira treba da završi i naš deo posla. Ne zavaravajte se: komad papira vas neće edukovati ili neće dovoljno. Morate da razumete svoj papir.
  • Čeznemo za njima iz još jednog razloga. Mislimo da će nam neko u njih ubaciti neku čudotvornu namirnicu. Božanstvenu kombinaciju sastojaka i obroka od koje ćemo istopiti kilograme. Nadamo se i priželjkujemo da neko zna Veliku Tajnu. Ne, ne zna je, jer takva tajna i takva namirnica – ne postoje.

Topla voda je odavno izmišljena i kod većine ljudi svodi se na tri prosta pravila: prava prirodna hrana, limitirana količina kalorija i u određenoj meri, umanjen unos ugljenih hidrata.

Šta bi trebalo da tražite?

Da li ste ikada pomislili da vam treba nutricionista koji vam neće uvaliti komad papira u ruke – već onaj koji će vas edukovati?

Evo da vam kažem kako bi to otprilike trebalo da izgleda:

    1. Posle prvog razgovora, pregleda rezultata krvi i sličnih nalaza od lekara, merenja i sl. – kaže vam da u tabelicu nekoliko dana pišete vaše tipično ponašanje. Šta jedete, koliko, kakvi su vam sadašnji obroci? Vrlo često uz to dobijete i upitnik o navikama koje popunjavanjate kako bi se stekao uvidu vaš životni stil: spavanje, pušenje, fizička aktivnost, unos tečnosti, alergije, prošle bolesti, koju hranu baš ne volite ili ne podnosite i slično. Ukoliko nema upitnika, ova pitanja vam nutricionista postavlja usmeno i sve upisuje.
    2. Na osnovu tabele koju ste vodili (dnevnika ishrane) i svih dobijenih informacija, nalaza i postavljenih dijagnoza, nutricionista bi trebalo da izvrši analizu i procenu stanja uhranjenosti i uradi analizu vaše dosadašnje ishrane. Tako se dobija uvid u ono što radite dobro i ono što bi trebalo da se popravi.
    3. Nakon toga, objasni vam šta nije dobro i šta ne valja, zašto su određene namirnice loše baš za vas, u čemu preterujete i šta vam nedostaje. Prezentuje vam (pismene) smernice za određena hitna poboljšanja. Ponekad je dovoljan samo ovaj dugi razgovor da se postignu rezultati, a ponekad je potrebno praćenje pacijenta. Sve zavisi od osobe i nivoa motivacije. Vrlo često ćete opet dobiti zadatak da pišete kako ste se ponašali.
    4. Tek sada sledi predlog jelovnika za dogovoreni broj dana. Biće urađen na osnovu hrane koju volite, na osnovu tolga da li kuvate i koliko vam to dobro ide. Samo ovako vaša dijeta može biti personalizovana.
    5. Narednih meseci pratite dijetu onako kako piše i ona nije “vanzemaljac” koji vas muči, već deo vašeg života s kojim se lako stapate. Idelano bi bilo da kroz taj period osluškujete sebe i naučite šta vam odgovara.

Da, baš toliko lako, jednostavno i ni malo misteriozno. U svemu ovome vaša motivacija je ono što dolazi u prvi plan. Da počnete, uključite se adekvatno, učite i sprovedete. Ako motivacija i upornost izostaju, nutricionista ne može da vam pomogne.

Zapamtite dobro da ćuškanje u ruku gotovog jelovnika ne pomaže u motivisanju – ili pomaže kratkotrajno dok vas “boli novčanik”. Ljudi koji mogu da pomognu s motivacijom se posećuju pre nutricioniste – a to može da bude motivacioni govornik, psiholog, partner, najbolja prijateljica… Nikako parče papira s jelovnikom.

Trebalo bi da imate u vidu još neke bitne aspekte i pokazatelje koji služe za odvajanje “kukolja od žita”. Obratite pažnju da li se većina ovih aspekata pojavljuje s vašim nutricionistom:

  1. Nutricionista nije kuvar. Nutricionista će vas naučiti (ili barem trebalo) kako da odaberete namirnice, kako da ih merite i odredite svoju porciju. Sami ćete morati da usvojite neke navike kuvanja.
  2. Nutriconista nije matematičar. Ne treba da vas vodi u opsesiju računanja kalorija, već da vam pomogne da upoznate procese u svom telu i namirnice koje mu prijaju.
  3. Nutriconista nije sportski trener. Mada neće vežbati s vama, trebalo bi da vam preporuči fizičke aktivnosti koji vam odgovaraju.
  4. Trebalo bi da vas nauči i kako da odaberete hranu u restoranu, na izletu, slavama – jer smo mi ljudi društvena bića. Uzeće u obzir i vaše običaje, verske zabrane i slično.
  5. Daće vam uputstva o interakciji hrane i lekova (ako ih pijete). Dobar nutricionista može primetiti neke deficite i simptome, pa vas vratiti lekaru, jer dijagnoze postavljaju samo lekari.
  6. Najvažnije, cilj dobrog nutricioniste je da vas osamostali. On ne želi da vi postenete vezani za njega, da živite na planovima prehrane, brojanju kalorija i zalepljeni za vagu. On želi da znate. Čak i da vam ikada u životu ponovo zatreba nutricionista, zbog (ne daj bože) novog problema ili bolesti – on ipak ne želi da budete dugoročni zavisnik od poseta ordinaciji.

Znam neke koji ovako rade – poput Marizele Šarbanović, nutricioniste koji predaje na fakuletu u Tuzli. A ako volite da vas savetuju profesori, tu je i Dragana Lošić. Znam i Tanju Olajdžiju, koja je upravo upisala specijalizaciju iz javnog zdravlja na Madicinskom fakultetu u Beogradu & pokreće kurs gde možete da naučite da se brinete o sebi upravo na način na koji sam vam opisala. Ako vas privlači da vaš diplomirani nutricionista ceni i alternativu, ne možete da zaobiđete Zvezdanu Ljubenković.

Ali kao što rekoh, ovo su one sa stvarnim diplomama, s kojima sam ja u kontaktu. Ko zna za koliko kvalitetnih nisam imala priliku da čujem – a ima ih. Pronađite ih. I imajte u vidu i da svako ima svoj program i metode, pa će vam neko odgovarati više od nekog drugog. Samo od danas, birajte među onima koji jesu stručni za to što rade.

A ja se na kraju nadam da vam je sada jasno zašto nam je, u celom ovom svetu – potreban i jedan pisac 🙂

15 Komentara

  • U međuvremenu mi je stiglo pitanje o sportskim trenerima. Nisu mi deo ove priče, jer smatram da se njima obraćaju zdravi ljudi kojima je fokus na vraćanju kondicije, prioritet na telesnoj transformaciji i ciljaju ka sportskim rezultatima (u manjoj i većoj meri). Kao što sam gore napisala – nutricionista nije trener. A niko im ne brani da sarađuju ako za to postoji razlog.

    U tom smislu i za takve klijente, adekvatno školovan trener je svakako dobra opcija. Još je bolje kad poznajete ljude koji su bili na određenim programima, znate za šta se trener zalaže i naravno – kada vidite i osetite posle jako kratkog vremena da se osećate jače i energičnije (a to jeste ono što nam rekreacija ili sport rade).

    Sve ovo važi još više ako niste osoba koja se bavila sportom i ne ume da vežba, gde je prvenstvena uloga trenera da vas obuči i zaštiti.

    • Mislim da bi ispravno objasnjenje bilo kako ne postoji jedan univerazalan( hajde da kazem i “zdrav” )nacin prehrane koji je optimalan za sve. Postoji vise nacina zdrave prehrane, i to zavisi od mnogo faktora. Jer imamo ljude koji su godinama na calorie restriction diet kao fenomenalni Michael Rae( on je i naucnik u SENS), koji jede 1800 kalorija vec skoro 20 godina, na 183 cm ima 54 kg i odlicno zdravlje, pa do ljudi koji se isto hrane “zdravo” ali skladu sa njihovim ciljevima i nacelima. Nije bitno da li je neko mesojed, vegeterijanac ili vegan, bitni su izvori hrane, kvalitet i optimalna uskladjenost. Takodje iako sam naveo Michaela nije se dobro oslanjati na individualne primere jer ima ljudi koji puse, piju, drogiraju se i docekaju duboku starost odlicnog zdravlja. Postoje smjernice od strane naucnih i medicinskih institucija sta bi i koliko trebali jesti i to je neki optimum za vecinu ljudi. Ako je optimum do kojeg se doslo analizom mnogih studija 400 gr voca i 400 gr povrca, to nam kaze da vise od toga nema pozitivne benefite na zdravlje. Ako je optimum dnevno od 3 do 4 soljice kafe, to ne znaci da je 6 nesto potencijalno opasno, vec da granicu unijetog kofeina ne bi bas treabali cesto podizati iznad 400 mg. I tako redom bih mogao navoditi primere, nutricionizam nije nauka sa jakim eksplanatornim aparatom i replikabilnomscu. Tu i dalje prolazi mnogo lose nauke, tako da treba biti oprezan.

      • Poptpuno se slažem i sama sam pisala bukvalno iste stvari 🙂
        Npr. da nutricionizam nije jedosmerna ulica, već sve one petlje oko mosta na Adi… I da je stil ishrane lični izbor a mnogi od tih ličnih izbora jesu zdravi… Kao i da postoje ljudi koji su osetljivi na kofein, i oni koji to nisu…
        Super komentar u svakom slučaju! Hvala 🙂

        • Samo nastavite da pisete, vasa stranica je odlicna, lijepo razbijate mitove vezane za ishranu:-) Narocito jer su ljudi kod nas ali i u svijetu naucno nepismeni i onda im je daleko teze da uopste dokuce i razlikuju dobru od lose nauke u nutricionizmu. Tesko im je da shvate zasto su mnogi popularni clanci o prehrani pogresni ili senzacionalisticki i cesto nemaju veze sa naucnim radom koji predstavljaju. Mislim ne ocekujem od laika da razumiju malo statistike i komparativne analize( vecinu ljudi to ne interesuje) koje su neophodne za tu vrstu radova ali ocekujem da slusaju najstrucnije ljude i da slucaju smjernice koje postoje od strane vecine naucnih instituta i udruzenja vezano za ishranu i u okviru toga da djeluju za pocetak dok ne nadju sta im i kako odgovara. Svakakvih “skolovanih” nutricionista tako da se mora biti oprezan. Sve pohvale za vas, ne samo za tekstove, koji su lijepo i jasno napisani vec i za stil i ukus kojeg imate svakako uz umjerenu dozu kvallitetnog hedonizma vezanog za ishranu.:-)))

          • Iskreno u nauci sam vec dvadeset godina i sada prvi put cujem od Vas da postoji dobra i losa nauka.

          • Draga Valentina, po vašem mejlu vidim da ste u nauci gde su baš uvek 2+2=4 🙂
            Kod nutricionizma, na žalost 2+2 su – ko zna šta 🙂

            Primer? 40 godina trovanja ljudi margarinima i rafinisanim uljima, jer ona “nemaju holesterol”. Niko se nije izvinio zbog toga i niko nije snosio posledice. Danas iste te margarine (trans-masti) zabranjuju širom sveta jer su toksični za ljudski organizam.

            A kako su došli do toga da je to “zdravo”? Pisala sam u tekstu “Kako su nam prehrambene smernice uništile zdravlje“.

            Ali najkraće rečeno, nauka koja se zasniva na upitnicima koji se popunjavaju na svake 2 ili 4 godine, na osnovu prisećanja – a ima prevelikog upliva politike i interesa (jer svi moraju da kupuju hranu) – nije baš izgrađena na “čvrstim nogama”. Da krenemo samo od toga da su kalorije samo praktičan putokaz, a ono u šta se nutricinisti kunu “Calories in, calories out” je popularizovao niko drugi do Koka-Kole 😀

        • Samo da se nadovežem na tvoju priču o dobrim nutricionistima. Meni je fenomenalan nutricionista, školovani,Tijana Tubić. Pozdrav za tebe Majo!

  • Lep post. Nažalost, vrlo istinit.

    Mnogi pričaju o ishrani i imaju pravo, ali savetovati nekoga je odgovornost. Upravo su kvazi stručnjaci i nepotrebne mistifikacije struke i ishrane uopšte bili razlog pokretanja mog sajta.

    Ishrana nije svemoguća, ali u mnogim stanjima i oboljenjima je primarna mera lečenja. I svi mogu korigovati ishranu u cilju svoje dobrobiti. U javnozdravstvenoj akciji “Možeš i ti” – prikazane su osobe od 1 do 74 godine, zdravi i vrlo bolesni, ali su uspeli. Ovde su naši pobednici!

  • Bravo draga Majo! Ovo je azbuka vodilja za one koji su se opekli o pomodarstvo ”nalazenja licnog nutricioniste” – koji su nikli kao pecurke posle kise u poslednje vreme… Ako bih nekome preporucio tvoj sajt – poslao bih ga na ovaj tekst, gde se dalje racvaju putevi ka daljim tvojim bitnim tekstovima. Za svaku pohvalu, ti si PISAC, NUTRICIONISTA, KUVAR, VODITELJ, pa i INFLUENSER 😉 multitalenat, mozda ne sertifikovani ali samoedukovana iz zelje i strasti da saznas istinu! Ako smem da dodam jedan predlog – pod tackom 4. da ubacis – plan obroka u zavisnosti od SEZONSKE AUTOHTONE HRANE, i mozda u zavisnosti od budzeta 😉 mada se to podrazumeva, ali neke stvari jednostavno treba nacrtati – jer upravo ti novopeceni nutricionisti savetuju neke papaje, chie itd., a nase sljive ranke nazalost odose u rakiju 😉

    • Hvala, Ljubo i odlična dopuna 🙂 Nemam ništa protiv novih i fancynamirnica, neke su i jako kvalitetne – ali samo insistiranje na tome da su neophodne i nezaobilazne, jeste obično pomodarstvo.

      Dodaću samo da ja više volim reč “bloger” nego “influenser” 🙂 Kažem često da su blogeri ljudi čije stavove i rad bismo prepoznali i sutra kada se možda ukinu Instagram sličice – ili Instagram Story Reality Show (u kome ne učestvujem) 😀

  • Majo, šta mislite o ovome?
    Svojevremeno sam nabavio i pročitao knjigu Harvey Diamond-a Zauvek zdravi i vitki u kojoj se on takođe protivi bilo kakvim dijetama, magičnim pilulama, ili aparatima za skidanje kilograma, jednako kao što se protivi i brojanju kalorija. On zagovara 3 osnovna principa zdrave ishrane:
    1. Do podne samo voće, jer se brzim varenjem tako najmanje remeti proces izbacivanja ostataka hrane unete prethodnog dana
    2. Nemešanje u jednom obroku hrane bogate ugljenim hidratima i hrane bogate proteinima, jer mešanje otežava i produžava varenje
    3. Svaki dan uneti minimum 50% termički neobrađene hrane, dakle voće, povrće i orašaste plodove, koji u sebi sadrže prirodne enzime koji pospešuju varenje i apsorpciju nutrijenata i ne troše tkz metaboličke enzime koje telo mora proizvoditi kada se unosi hrana sa, termičkom obradom, uništenim enzimima.

    Meni njegov način razmišljanja jako liči na Vaš u ovom tekstu i uopšte…

    Popularna hrono ishrana koju godinama već promoviše i upražnjava izvesna dr Gifing zabranjuje konzumiranje voća do kasno popodne (cca 17h) jer do tada navodno pankreas “spava”. Šta o tome mislite?

    • Ovo su knjige iz devedesetih – mračni vek nutricionizma, kada su ljude plašili mastima i holesterolom. Sasvim je jasno zašto, vođen tadašnjim trendovima, doktor preporučuje sirovo, voće i šećer (iz voća, ali sve jedno). Trendovi osamdesetih i devedesetih su i omogućili da se raznorazni sirovi i veganski pravci “razmašu”, mada nikada nije dokazana superiornost takve ishrane. Idemo redom:

      (1) Ja nikada ne bih jela ugljene hidrate do podneva, niti počinjem dan šećerom. Počinjem ga obrokom s proteinima, mastima i nešto ugljenih hidrata (tipa omlet sa salatom). Dakle, u startu mi se ne sviđa ovo maltretiranje pankreasa i izazivanje skokova insulina od momenta od kad se otvore oči. Čak mislim da je štetno.
      (2) Meni nikada ništa nije falilo posle sušija, ali nakon jagnjetine ispod sača i tone pečenih krompira – nije mi dobro. Ne bih ovo shvatila bukvalno 🙂
      (3) Mi hranu varimo enzimima koje naš organizam proizvodi – a ne enzimima pojedenim iz hrane. Poručkani enzimi su proteini i razgrade se u želucu, tako da to baš nema smisla. Slažem se da dobar deo naše ishrane treba da bude biljnog porekla, da jeden deo toga treba da bude i sirov – ali sve ostalo meni nikako ne bi prijalo.

      • Hvala na brzom i preciznom odgovoru. Možda bi ipak trebalo da pročitate tu knjigu. Možda ja nsiam dobro interpretirao. Inače, preporučio mi je moj prijatelj akupunkturolog koji me je spasio pre 16 godina kad sam zaradio diskus herniju.On primenjuje ta 3 pravila i izgleda realno jedno 15 godina mlađe… Sad možda bi tako izgledao i da ne primenjuje, ali pre toga je imao šetajući pritisak, koji je primenom tih principa sredio. Nije knjiga iz 90-ih nego negde iz 2003-2004, mada ima on i jednu knjigu s kraja 80-ih… Enzimi iz hrane ne vare, ali pospešuju varenje, koliko sam ja shvatio…

        BTW, ja sam jutarnji spavač. I da ništa ne doručkujem, potrebnu radnu temperaturu postižem tek jedno 2+ sata posle buđenja. Od doručka kakav Vama odgovara, meni se odmah spava i buđenje organizma produžava za još sat-dva.

        Po buđenju popijem čašu mlake vode, nekad sa kašičicom jabukovog sirćeta ili limunovog soka. Posle toga smutim u nutribullet-u smoothie od 2-3 vrste sezonskog voća i zelenog lisnatog povrća, dodam nekad tikvicu, bundevu, brokoli, konoplja u prahu, mekinje (kad šta imam) i začinim sa 2-3 od navedenih začina: cejlonski cimet, đumbir, kurkuma, kardamom…itd…

        Na poslu uz jutarnju kafu slatkiš, 2-3 wellness ili sličnih keksa, napolitanki ili čokokeks. Znam da nije dobro, ali volim slatko, i za sada ne mogu da se “skinem”… 🙂
        Eto tako počinjem 95% dana već 7 godina i prija mi. Posle toga jedem prilično redovno još 3-4 obroka i jedem sve: i salate, i meso i čvarke i kajmak…. ne sve odjednom, naravno…

        Imam 60 godina, analiza krvi od pre neki dan ne pokazuje bitnije promene unazad 20 godina od kada se redovnije merim:
        šećer 4,60
        ukupan holesterol 7,32
        HDL 1,91
        LDL 4,58
        Index ateroskleroze 2,4 (do 3;0 je OK)
        Trigliceridi 1,83

  • @Dragane
    bilo bi interesantno da umesto tog smutija ujutro jedete za dorucak nazimenicno 1 dan agrume (kg pomorandzi ili oko 800gr mandarina) a drugi dan ovsenu kasu blago zasecerenu medom samo (slobodno dodajte te zacine narocito cejlonski cimet) i tako jedno 6 meseci pa da opet uradite analizu. cisto da vidimo da li ce biti razlike..
    vlakna vezuju holesterol u crevima a ako ih tamo nema onda jetra vraca holesterol u krvotok.
    smuti je bacanje voca je mozete iskoristiti za monoobrok za rucak, recimo samo grozdje ili samo kajsije. kruske i breskve su isto ok ali mene nadimaju pa ih preskacem. jabuke jesti samo termicki obradjene; sirove su za post.

    jutarnja kafa podize kortizol koji je vec visok ujutro tako da je bolje da ostavite tu kafu za popodne. nikako sa mlekom.
    i te kekse izbacite ujutro ako vec doruckujete kad ustanete. toplu limunadu mozete popiti 15-20min pre ovsene kase. nema potrebe pre agruma. tu bilo bolje kakao u vodi ili peruanska maka.

    nikako proteini i ugljeni hidrati u istom obroku.

Leave a Reply

RSD ili EUR?
RSD Српски динар
EUR Еуро