Sirova hrana: nemasni rizici, klopke i zablude

Vitki gurman baner 300x250

Ovaj tekst je namenjen onima koji su već odlučili da je za njih niskomasna, uglavnom sirova, veganska hrana pravi izbor – da nauče kako da izbegavaju greške. I onima koji jedu meso ali mogu da saznaju više o biljkama i eventualno “izleče” koju predrasudu. Biće od pomoći i u vreme posta.

Bananice

Svi mi volimo voće. Neki mogu da ga jedu više a drugi bi ipak trebalo da ograniče količine. Postoji i grupa ljudi koja se odlučila da na voću bazira svoju ishranu vodeći se knjigom “80/10/10”. Autor DouglasGraham smatra da u organizam treba unositi 80% kalorija iz ugljenih hidrata a po 10% iz masti i proteina. Kako zvanične smernice kažu da ovaj odnos treba da bude 55-65% kalorija iz ugljenih hidrata, do 15% iz proteina i do 25% iz masti – “80/10/10” deluje prilično ekstremno pa se postavlja pitanje da li je to izvodljivo na duge staze? Da li ovako stvarno može da se živi?

Vidite više o tipovima dijeta OVDE.

Naša zemlja nema nikakvu edukaciju na polju ishrane. To znači da možemo lako da se odlučimo na glodanje lišća ili ispijanje kofe ulja, bez ikakvog predznanja, zato što smo na brzinu podlegli nekoj agresivnijoj propagandi ili zato što smo nešto jako loše razumeli. Ovo se posebno odnosi na mlade ljude kojima nesmotreni izbori nikako ne mogu da donesu koristi.

Exotic_Tropical_Fruits

Ambiciozni zahvati na promeni ishrane započnu euforijom – a onda se jako često završe ili odustajenjem ili u bolnici. Kod mladih je obično motiv stvarni ili percipirani višak kilograma pa međufaza koja se zove “jedem neprerađenu hranu i učim da kuvam” retko kada postoji. Oni umeju da iz KFC odjure pravo na neku ekstremniju dijetu.

    • Ekstremno nije kada izbacite jednu ili dve grupe namirnica.
    • Ekstremno je kada izbacite sve sem jedne ili dve grupe.

30 banana na dan?

Iznenadila sam se kada sam prošle godine naletela na priču o mladoj devojci koja zagovara jedenje 30 banana na dan. Čak i da ne znam ništa o ishrani odbila bi me njena preterana mršavost. Marina ipak na radionicama koje održava upućuje zainteresovane u to da je nemasna i sirova hrana nešto superiorno, svemoćno i prirodno – čak i kada se radi o jedenju 30 banana na dan.

30 banana na dan preporuka

Ako je nešto superiorno onda bi trebalo da bez problema ispuni neke prosečne ljudske potrebe za mikro i makro nutrijentima. Iz tabele koja sledi vidi se da što se kalorijskog unosa tiče – Marina ne gladuje već unosi i više kalorija nego što joj treba. Što se unosa makro i mikro nutrijenata tiče – ove kalorije su prazne jer ne isporučuju sve što je organizmu potrebno. Postoji čak i neka vrsta pokušaja da se bude veći katolik od Pape jer Douglas Graham u svojoj knjizi zagovara dijetu “80/10/10” a ne dijetu “93/4/3“.

Uprvo zbog toga, želim da priču opišem ne prema zvaničnim semernicama pa čak ne ni prema onome u šta ja verujem – prema opuštenom LCHF-u. Sve ovo pišem “po njihovom” – uz poštovanje principa “80/10/10” – koji u dijeti sa 30 banana na dan očigledno nije ispoštovan. Da bi se stvarno u praksi ispoštovalo učenje Douglas Graham-a, Marini uz 30 banana na dan čak i uz značajan višak kalorija (koji ću kasnije objasniti)  nedostaje 25g proteina i 13g masti.

frutarijanstvo i niskomasna ishrana

Sam podatak da u sebe unosite 732 grama ugljenih hidrata od kojih je 420 grama čist šećer je kao da pokušavate da spržite svoj pankreas na brzinu. Kako ne veruju svi da im je uz previše šećera pankreas u opasnosti niti ih brine kvalitet transportovanja južnog voća u Srbiju – nastavljam dalje sa “smernicama po Daglasu”. Kako stojimo sa vitaminima i mineralima sa 30 banana na dan? Da li su bar te potrebe podmirene ovom “sjajnom mono-ishranom”?

vitamini i banane

Neki od vitamina ne postje u banana-ishrani, a neki su u priličnom deficitu. Dakle ne možemo da živimo na bananama – a ni tabela sa najvažnijim mineralima ne doprinosi poboljšanju situacije. Otkrićete jedino da je super ćapiti po koju bananu zbog magnezijuma – mada isto ovoliko magnezijuma ima u 10g crne čokolade – pa ko šta više voli.

minerali i banane

Bananas Myth Busted!

Kombinacije namirnica

Savetnica za ishranu u jednom momentu zamenjuje priču o mono-ishrani čistim frutarijanstvom, a zatim prelazi na malo ozbiljniju priču sa raznovrsnim nemasnim biljnim namirnicama – i voćem i povrćem.

Voće i povrće u narednu tabelu sam dodavala prema tome šta najviše nedostaje bananama. Tražila sam isključivo nemasne biljne šampione u skladu sa nedostajećim mikronutrijentom. Popravila sam deficit D vitamina pečurkama (ipak nije leto da bi se sunčali) – a zalihe Biotina i K vitamina spašavala sirovim spanaćem – mada ostaje pitanje da li spanać sme da se jede sirov ili ne?

kombinacije sirovih nemasnih namirnica

Nutrijenti označeni narandžastim kvadratom su oni koji su “rešivi”. Ima načina da se raznovrsnim kombinacijama dođe do svih potrebnih nutrijenata. Kako tačno uraditi? Nemam pojma! Strah me je da pomislim koliko bi mi šampinjona bilo potrebno na dan zbog D vitamina! Nutrijenti označeni crvenom kvadratom su oni “malo problematičniji”.

Kao što vidite – samo sa povrćem i voćem nije ni malo lako da se unese dovoljno proteina. Sada dolazimo do poente onih 3000 kalorja sa početka priče. Biljna ishrana nije skrojena za neaktivne ljude i primetićete da većina sirovih vegana trči. Na ovaj način “sagore” onaj silni šećer, a unošenjem više biljne hrane (značajno više) zapravo mogu da unesu dovoljno proteina.

Veganski argument o tome da biljna hrana može da ima dovoljno proteina je: “A kako je slon onoliki a jede samo travu?” – a tu su u pravu! Slon jede oko 160 kilograma biljne hrane na dan da bi uneo dovoljno proteina. Zato i mladoj ženi nije dovoljno 2.140 kalorija iz biljne hrane – već treba da unosi mnogo više upravo zato da bi unela i više proteina. Zatim ide na trčanje da potroši višak kalorija. Slon ne trči a puno jede, pa zato ima veliku zadnjicu 🙂

Kada se reši problem proteina, kombinovanje biljna hrane u cilju dobijanja dovoljno vitamina i minerala ostaje izazov. Ne nemoguća misija – nego izazov. Nije lako biti sirovi nemasni vegan i očito je potrebna puno znanja – mnogo više od učenja rečenica o kako je “to prirodno”. Sirovo nemasno veganstvo je ozbiljan posao!

Napomenuću i da vitamini rastvorivi u vodi (C i B kompleks) ne moraju da se unesu baš svaki dan koliko god da je to optimalno, već pre u dovoljnim kolčinama u 1-3 dana. Makar neka olakšavajuća okolnost…

d

Nerešivi problemi?

Pošto su proteini uslovno rešivi, kao što namirnice mogu da se kombinuju (a nisam sa par primera u tabelici iscrpla sva bogatstva koje nudi voćni i povrćni svet) – ostaju dva velika problema označena crvenom bojom:

Vitamina E najviše ga ima u semenkama bundeve i suncokreta. Recimo, Maja Volk jeste na sirovoj hrani – ali nije na nemasnoj sirovoj hrani. Ona jede semenke, ulja, avokado, kokos, kakao maslac – i ostale biljne masne stvari pa je njena ishrana mnogo lakša za sprovođenje. Znate da LCHF može da bude i vegetarijanski ali i sirovo veganski?

Problem vitamina E je rešiv ako Douglas Graham ne bi dobio nervni slom zbog: 1 kašike hladno ceđenog suncokretovog ulja prebogatog vitaminom E + 1 kašičice lanenog ulja zbog esencijalne Omega-3 masne kiseline koju sadrži.

Oko vitamina B12 se ni sami veganski autori ne slažu. Previše njih tvrdi da ga u biljnim namirnicama ima ili ni malo ili toliko malo da to nije dovoljno – jer je u neaktivnoj formi. Drugi vole da se pozivaju na tibetanske monahe i indijske vegane kojima ništa nije falilo vekovima na biljnoj ishrani. Ja se pitam da li je u primitivnijim indijskim zajednicama hrana bila propisno sterilisana i očiščena od svih onih crvića u jabukama, bubica i larvi u lisnatom povrću? Pošto je mali životinjski svet pun B12 vitamina, možda mogu da dođem na ideju kako su uspevali da se tako hrane na duge staze.

Utešno je i to što se vitamin B12 reasorbuje u telu. Zbog ove reciklaže obično može da prođe 3-5 godina bez ikakvog deficita.  Folna kiselina može da “zamaskira” deficit vitamina B12 a vegani unose dovoljno zeleniša i samim tim puno folne kiseline.

Maja Volk je na svom predavanju rekla da jako retko u svojoj sušari (koja radi na 43 stepena koja jedino sme da se koristi na sirovoj ishrani) osuši račiće i to pojede. Znači da nije baš 100% vegan ali je 100% sirovojedac. Eto i tu da napravimo razliku i da pomenem bolje rešenje od indijskih jabuka sa crvićima 🙂

sirova nemasna hrana

Naravoučenije

Ako ste vegan na niskomasnoj ishrani – razmislite o svemu ovome. Niko ne kaže da treba da menjate svoja ubeđenja već da optimizujete ono što ste odlučili da radite. Krajnje bi bilo bezobrazno mešati se u lične izbore – ali ni jedan lični izbor ne može da promeni potrebe čoveka za mikro i makro nutrijentima. Ne možete da se pravite da vam nešto od ovoga ne treba. Još gore je ako ste “novopečeni” pa i ne znate da vam sve ovo treba!

Ako ste mesožder koji je nekako uspeo da stigne do kraja ovog teksta – razmislite o sledećem:  čak i da vam smeta veganska propaganda, čak i da znate kakve sve netačne podatke možemo tu da pročitamo – ostaje jedna grupa ljudi koja se jednostavno tako hrani. Vole. Prija im. Veruju da im je tako bolje. Vole životinje. Imaju više empatije prema njima.

I oni su oko jedne stvari u pravu: danas ne jedemo dovoljno povrća, ali ni dovoljno sirove hrane. Zato, čak i da ste zakleti mesožder, ako imate priliku da posetite neku radionicu pripreme smoothija, salata i jela od povrća – svakako to uradite.

  1. Znam da ima radioničara koji su sposobni da preskoče deo s propagandom i pređu odmah na recepte. U celoj priči ima i kvalitetnih stvari – pa ne oklevajte da uzmete ono što vam stvarno nedostaje: sveže namirnice, ukusne salate i kreativne recepte.
  2. Za one koji su na Low Carb ishrani a planiraju da poste – nađite ideje u receptima Maje Volk ili nekoj sličnoj knjizi. Za razliku od klasičnih posnih kuvara – nećete natrčati na margarin i industrijske namirnice (a sami ćete lako dodati i kuvanu biljnu hranu, ribu vikendom – pa i meso kada prođe post).

sirova hrana

NAPOMENE

  1. Kalkulacije su rađene na primeru devojke od 25 godina, visoke 1.7m i teške 55 kilograma – a potrebe prosečne srednjoškolke ili studentkinje su “tu negde”. Moje tabele su samo ilustracija. Ako imate druge izvore podataka kom verujete – upotrebite to. Cilj je samo da se demonstrira o čemu treba razmišljati.
  2. Komentari će biti moderisani i biće brisane:
    • Poruke veganske propagande (posebno one koje se serijski kopi-pejstuju na sajtovima)
    • Uvrede prema veganima i vegetarijancima (jer se time ne bavimo ovde)
    • Bilo kakve lične uvrede na račun osoba pomenutih u tekstu. Znam da se od zelene salate ne dobija besnilo, ali isto tako znam da se ne dobija ni od bifteka 🙂    Hvala!

 

baner za blog knjiga2 - smanjen

99 Komentara

  • Mislim da kod Maje Volk ne postoji izgovor da se jedu ti račići, mislim da je daleko razumnije pojesti ponekad neko domaće jaje ako si vegan a utvrde ti nedostatak b12 ako si već protivnik suplemenata. Ona čak ni vegetarijanka nije. Btw otvorila sam njenu knjigu recepata i med je u svemu. Fuj. Ostalo nemam šta da komentarišem jer nisam ni sirovi, ni niskomasni već običan vegan u fazi “učim da kuvam i jedem neprerađene namirnice” 🙂 pozdrav Majo.

      • ako si mesozder koji kuva, ne vidim zbog cega pises o temi koju deluje da ne poznajes, a osnovna svrha teksta je napljuvati osobe? Bez poente, zaista.

        • Šta tačno ne poznajem i na koju tačno izjavu se odnosi deo “napljuvati”?

          Možda od ovog odokativnog komentara koje nije ni malo informativan, može da se napravi korisna kritika o kojoj može da se razgovara argumentovano?

    • ne znam zasto fuj za med..on nema majku, ne place , on je da izvines kao govno…ja sam bila vegan 13 godina. iskreno nisam imala nikakvih promena osim sto su mi oslabile tetive.indijanci su ipak najpametniji. jedite sve alii budite umereni i naravno krecite se jer treba potrositi to sto si uneo. mi vecinski sedimo ko panjevi

  • Ne znam gde si bolja – da li u duhovitosti kojom i nas, laike, uvodiš u temu, ili u načinu na koji uspevaš da razmrsiš sve čvorove nekog vida ishrane kojem neki pribegavaju iz neukosti, a drugi iz uverenja da veruju u pravu stvar. Kako god, valjalo bi da se svi zamisle posle ovog teksta. Makar da sutra- bilo kojeg sutra, ne kažu…pa, ja nisam znao.

  • E zbog ovakvih tekstova volim ovaj blog. Još jedan odličan tekst, istraženo, balansirano, duhovito, bez osuđivanja, bez preterivanja 🙂 Meni je 80-10-10 knjiga značila baš kao putokaz da počnem da jedem više sirovog voća i povrća, jer je to veoma zdravo. Čim počneš da unosiš više toga, automatski kreneš da smanjuješ unos drugih stvari, uglavnom junk-a. Mislim da je ok jesti i samo to, ako neko voli, mada to nije moj put.

    U potpisu wannabe vegan 🙂

  • Nemam nista protiv mesa… Volela bih jedino da svako ko zeli da ga jede sam do njega dodje.
    Kratko uputstvo:
    Znaci, kao moja baba – uzmes lepo noz, uhvatis u sopstvenom dvoristu koku ili petla (ili zive kupis na pijaci) pa stanes petlu/koki na oba krila tako da se odmah polome i onako dok krcakaju kosti rezes mu vrat. Uspes iz prvog puta ako je noz ostar a ako nije onda ima da se testerise dobrano. Naravno, pazis da krv ne pokvasi previse carape i noge. Onda, kada si mu odsekla glavu, pustis ga da trci po dvoristu dok ne iskrvari (dugo su to stanovnice grada radile u kupatilu drzeci koku/petla iznad wc solje). I tako, dok mu se krila i noge jos nekontrolisano trzaju pocnes surenje i ostalo…
    E tako pripremljeno meso ima pravi ukus – znas da si sama sve uradila i da nisi jedna od salonskih teoreticara i onih sto pricaju prazne price vec na delu pokazujes kako se dolazi i priprema hrana…

    • Moja baba je koristila sekiru a ne nož. Brže je. Šurenje se radi posle, bar u severnoj Šumadiji. A za ukus si u pravu – sveža džigerica domaćeg pileta sa plotne šporeta na drva je nešto posebno.

      U selima nekoliko generacija unazad postoje “specijalisti” koji obrađuju veće životinje. Čak i ljudi sa sela to ne rade sami već dugo sem kada su pilići u pitanju. Da li su onda ljudi sa sela koji jedu prasiće i teletinu “salonski teoretičari”?

    • Hej Suncice, nedostaje mi vasa poenta ovde. Zar nije upravo poenta evolucije u tome da ne moramo vise sa motkom da idemo okolo i lovimo hranu? Sada mozemo istu tu hranu i da kupimo. Zasto ne bih smela da jedem meso ako zivotinjku nisam bas ja ubila? Da vidim kako je ubijanje zivotinja grozno pa da mi se smuci meso? Znas, godinama sam zivela sa vegetarijancem koji je mrzeo jaja i vecinu povrca, a obozavao namaze i pastete od soje, pice i sve vrste testa. I nije mogao da ima dece, nesto mu poubijalo i vecinu spermatozoida i ulenjilo ostatak, sumnjam od prevelike kolicine soje. Hocu da kazem, bilo bi mu bolje da je umereno konzumirao meso u prirodnom obliku, nego sto je praktikovao vegetarijanstvo tipa kako-mali-djokica-zamislja. I on je isto pricao o gadosti ubijanja zivotinja.

      • Poenta evolucije? Pa, evolucija nema poentu – u pitanju je samo sled slucajnosti – u evoluciji ne postoji visi cilj. Cista entropija. Mozes raditi sto god zelis i sve je ispravno i sve je pogresno. Takodje, mozes biti ukljucen u razlicite dogadjaje koji ti mozda prijaju ili ne… ali pravo zalbe evoluciji ne postoji. Da li ce ti se smuciti meso ako ubijes neko zivince? Pojma nemam. Probaj pa ces videti.

        • Ma OK, ja samo htedoh da proverim, u slucaju da sam propustila, ako idemo okolo sa sekirama da lovimo hranu, odoh ja sa toljagom da ulovim muza, kao sto su radili tamo Kremenkovici. Kad Vilma zgrabi toljagu, Fred ne sme a da kaze. Nego, salu na stranu, s obzirom da sam dugo bila u vegetarijanskim krugovima, naucila sam da je ova tema mnogo osetljiva i da je bolje da se manemo ubedjivanja i osudjivanja, nego lepo, ako hoces da budes vegan, budi, ali budi svestan opasnosti i kako to treba da se radi; ako hoces da jedes meso, jedi, ali brate ne zaboravi da (sveze) povrce treba da bude osnova tvoje hrane, hoces da budes frutarijan, hm, ha, onda brate mili dobro se informisi. Ovaj tekst gore ja zaista vidim kao takav, dobro, ovo je blog, mora malo i da se ma licni pecat. Pozz

    • Draga Majo,

      žao mi je što se moj prvi komentar ne tiče onoga što sam prvobitno želela da napišem-kolika si mi inspiracija bila (tj. jesi :D), koliko sam naučila od tebe i koliko sam napredovala od kako pratim tvoje tekstove (zdravstveno, ali i na nivou ličnog samopouzdanja i motivacije ka zdravom životu i saznavanju što više o hrani koju jedem) i sa kolikim nestrpljenjem očekujem svaki sledeći post!

      Baš iz tog razloga mi je žao što moram da reagujem, pošto vidim da niko nije, mada sam se zaista nadala da neću ja morati da budem ta. 🙂 Ali, pošto mi nikad nije bio problem da budem prva ili čak jedina koja se buni, here goes! 🙂

      Naime, nemam ništa protiv vegetarijanaca-lakto, ovo i drugih podvrsta, vegana, mesojeda ili već kojeg ličnog izbora, bila sam i sa jedne i druge strane i ne osuđujem ni jednu grupu. ALI, osuđujem nepotreban sadizam-da li nesrećnom piletu koje će nam poslužiti kao hrana baš moraju da se slome i krila (dok je još živo) i da mu pride krckaju kosti? Nije dovoljno patnje to što “koljač” možda ne zna posao ili nema oštar nož (kakav je to majstor uopšte, by the way?) pa će mu testerisati vrat neko vreme i prolongirati mu muke? Znate li da neke studije pokazuju da stres, strah i bol životinje neposredno pre nego što je lišena života i tokom tog procesa (a na šta direktno utiču ovakvi nehumani i stresni uslovi) podiže nivo hormona stresa između ostalog, a isti taj hormon u krvi zapravo čini meso neukusnijim i nezdravijim za ljudsku upotrebu? Ne, ne predlažem da piletu pevamo uspavanku i damo mu injekciju sa eutanazijskim efektom da utone u “večni san”, ali isto tako mislim da nema potrebe ni za suvišnim mučenjem nesretne životinje. Ipak smo mi ljudi, trebalo bi da pokažemo bar malo humanosti i zahvalnosti, naročito prema životinjama zahvaljujući kojih opstajemo i koje nam pritom bar nakratko usrećuju nepca i stomake, ako imamo sreće da smo dobre kuvarice kao Maja. 🙂

      Toliko. Srdačan pozdrav svima, Majo samo nastavi da nas prosvećuješ! 😉

    • Jednako je argumentovano, kao npr da onaj ko jede koosov orah treba da sedne na brod, ode do neke tropske destinacije, popne se drvo i isti ubere sam.

      S obzirom da su u mom sistemu vrednosti deca iznad životinja, a poznat je broj dece koji umre u zemljama trećeg sveta od gladi, nadam se da sa jednakim žarom toj istoj deci branite da jedu meso koje sami love, jer je život životinje iznad života čoveka. Kada bude rešen broj ljudi koji umiru od gladi, dozvoljavam da neko ima obraza da se bavi pravima životinja. Imam vegana u komšiluku koji brine o pravima životinja (ne jede ni med jer je to “iskorišćavanje” pčela :D), ali svakodnevno prolazi pored dva prosjaka na uglu zgrade, bez da je ikada iz svoje kese izvadio neku voćku i dao im. Empatija koju zaslužuju životinje, zaključujem, nije namenjena ljudima.

      Iznervira me uvek to licemerje. Kao oni vernici što svake nedelje pale sveću u crkvi a jedva čeka da komšiji crkne krava (ili uvene povrće, za vernike-vegane).

      p.s. nosim i krzno, i to pravo. Mora da sam sposobna da ubijem čoveka! (to mi je presmešan argument agresivnih vegana: ko može da ubije životinju, može i čoveka”)

      • Vegani, vegeterijanci i ostali bi trebali da prestanu da jedu i pirinač, obzirom na to da se u nerazvijenim provincijama Azije deca eksplatisu na plantazama.

      • Poštovana, misli se na dostupnu hranu. Čovek koji živi tamo gde ima kokosa prirodno se sam penje i ubere kokos. Bili svastojed ili vegan uvek je preporučljivo jesti hranu koja raste na istom podneblju gde i vi. Ako jedete meso ne treba da tražite meso kengura, već lokalno. Poenta je da jabuka ne beži od vas, jagoda takođe. Pa ako stvarno mislite da ste mesožder ulovite ga golim rukama i pojedite bez kuvanja. Ostalo je fake.

  • Dobar tekst, nepristrasan i informativan. Kad sam postajala vegeterijanac, jedino mi je bilo bitno da li je meso neophodno u ishrani. Pošto sam ustanovila da nije, lako sam ga se odrekla. Za veganstvo mi je bilo teže doneti odluku, ali nakon dužeg istraživanja smatram da je moguća zdrava ishrana bez životinjskih proizvoda, a da li je zdravija od omnivorske, nije me mnogo briga. Raw veganstvo mi nikad nije delovalo dovoljno ubedljivo, a s obzirom da sam etički vegan, navodne prednosti raw ishrane mi nisu prioritet. Teorije raw vegana o živoj hrani i enzimima, koje često prate i obećanja izlečenja od svih mogućih bolesti su apsurdne. Kao u primeru Maje Volk, trebalo bi preciznije praviti razliku između etičkog veganstva i veganstva isključivo kao načina ishrane radi sopstvenog zdravlja. Postoje preklapanja ali i ogromne razlike.

  • Draga Maja,

    otkud vam to da ja jedem 30 banana dnevno? Pa ja banane uopšte i ne jedem. Ne volim ih…. jela sam ih ranije, ali od januara ne mogu ni da ih vidim… Ali, dobro, valjda drugi znaju šta jedem.

  • Draga Maja… pa vi ste nešto pomešali. Ja apsolutno smatram da je ludost jesti 30 banana na dan. Kada sam ja to zagovarala?

    Da, niskomasna, presna ishrana jeste ona koja najviše godi našem digestivnom traktu i hemijskoj strukturi krvi.

    Ako pogledate moje slike iz 2008. na primer, videćete koliko sam se ja sada popravila na ishrani 80 10 10. 🙂

    A isti odnos makronutrienata zagovaraju i:
    Dr. Neal Bernard, Dr. John McDougal, Dr. Esselstyn…

    Srdačan pozdrav!

    • Sa istog linka sa koga je i “print screen” ostavljen na početku teksta. Tvoj tekst je od aprila 2012. i link je i danas aktivan.
      Kompletan tekst: OVDE

      Postojao je i neki Youtube video na kome sam prvi put ovo videla, ali me je to već mrzelo da tražim.

      Pozdrav!

      • Maja,

        u pravu ste. Nisam znala da je taj članak još aktivan. Upravo sam poslala molbu uredniku da ga skloni kao što sam i ja odavno sklonila snimak u kom kažem da pojedem 13 banana na dan. Dok i dalje mislim da banane (zrele) jesu odlična hrana, odavno su prestale da budu osnova moje ishrane. Šta više, možda su mi sada i namanje omiljeno voće. Ništa protiv banana, jednostavno lični preferitet ka sočnijem voću.

        U redu. Priznajem da sam tada bila privražena sajtu 30 banana na dan. Međutim, nikada nisam lično zagovarala 30 na dan. 🙂

        Iako i dalje cenim autore istog sajta sa jedne strane, isto su tako mnogo izgubili u mojim očima. Dosta od kako sam upoznala Dr. Daglasa Grema koji me je naučio da stručnije i ispitivački gledam na stvari.

        Ishrana 80 10 10 se razlikuje od ishrane koja se propagira na sajtu “30bananasaday”. Dr. Daglas Grem kaže da bez obzira na izvor kalorija, ako jedemo preko naših digestivnih kapaciteta i vipe nego što nam treba, negativnih posledica će biti: potencijalan dobitak na težini, ili ubrzan metabolizam (=kraći životni vek), potencijalan porast nivoa triglicerida…

        Što se tiče zvaničnih preporuka za proteinima ljudi ne samo da su određeni na potrebama pacova, nego su rezultati koji su dobijeni za pacove, prvo udvostručeni, da bi se zadovoljila bezbednosna margina, a zatim je taj broj ponovo odvostručen pod pritiskom mesnih indsutrija. Mleko pacova, sadrži više proteina od ljuskog mleka, jer bebe pacova brže rastu od beba ljudi, ali pacovi i kraće žive. Isto tako, bebe krava rastu brže od ljudskih beba, ali krave kraće žive od ljudi.

        Što se tiče “nemasne” ishrane…. takva ne postoji. Svo voće i povrće sadrži nešto masti. Ja upotrebljavam “niskomasna”, prevod sa engleskog “low fat”, ali smatram da je ovaj termin svakako obmanjujući. Nije niskomasna, nego “odgovarajuće masna”.

        Srdačan pozdrav,
        Marina

        • Da, znam – videla sam da je to bila neka ranije faza i da je sklonjeno s bloga (što je OK, nisi menjala stranku usled mandata) 🙂 Pre objavljivanja bilo kod teksta obavezno radim “print skrinove” onoga o čemu pišem, a tražila sam i taj YT snimak jer sam ga već gledala (pamtim ga jer sam tada čula za tebe).

          Čitala sam 80/10/10, čitala sam Kinesku studiju, i Mičija Kušija, i knjige koje su pisali profesionalni treneri, i “zvanični” nutricionizam, i LCHF nutricioniste… Čitam mnogo različite literature, ali nekima jednostavno ne poverujem neki me ubede za sekundu. Princip o “verovanju” radi kod mene isto kao i kod svih ostalih – pa sam baš zato ceo post i radila prema Gremovim smernicama – a ne prema zvaničnim.

          Stvarno to mislim – ko šta voli, nek izvoli. Samo neka to što voli radi kako treba i razmisli o eventualnim “kritičnim tačkama”.

          Masti su u tabelicama i nisam našla bolji termin koji ne bi komplikovao priču “prosečnom čitaocu”. Malo ljudi zna da čak i sa čistom “nemasnom” biljnom ishranom unosi oko 1g Omega-3 masnih kiselina u toku dana (to nisam pomenula a jeste važno). U principu mislimo na isto – ali ga percipiramo i zovemo drugačije – u skladu s onim u šta verujemo 🙂

          Pozdrav i tebi!

          Maja

          • Korektko odgovarate, ali jednostavno… pogrešno ste protumačili. Čak i kada sam jela više banana, kada su mi one bile osnova ishrane, nikada nisam rekla da neko treba da se hrani samo bananama. Šta više… daleko od toga.

            Dobro… kako ko voli…

            Što se tiče omega 3. Dozvolite da objasnim, a vi naravno istražitie i donesite svoj zaključak.

            Omega 3 masne kiseline nisu problem. Ima ih dovoljno u zelenišu. Problem je što su ljudi na standardnoj ishrani uzimaju previše omega 6 masnih kiselina. Odnos omega 3 i 6 treba da je 1:1 ili da je zastupljenost omega 3 viši. Kroz žitarice i ulja uzima se više omega 6, pa su onda, da bi “ispravili” stvari samo dali savet da se poveća unos omega 3. Pravi savet je “smanjite omega 6”. Inače, zagrejane masti su kancerogene. Samo zamislite koliko su lepljive.

            Ulja su 100% mast i apsolutno rafinisana hrana. Osim vitamina E u tragovima, nema ništa dobrog u njima, osim: praznih kalorija, i to puno.

            Naš pankreas ne odgovara isto na šećer u celovitom voću i rafinisan šećer. Pogledajte snimak na Jutjubu:
            http://www.youtube.com/watch?v=_42LfH8veEU

            Ovaj dr. vrlo lepo pokazuje na ekranu strukturu krvi i kako se menja nakon unosa masti. Da li ste čuli da je iko ikada dobio dijabetes jer se hranio/la voćem? 🙂

            Ali…. čokolada, za razliku od banana, sadrži teobromin, kanabinoide i oko još 300 psihoaktivnih suspstanci + više masti nego što nam je potrebno.

            Naše telo svakodnevno reciklira 300g aminokiselina, deficit proteina NE postoji, a amino kiseline se jedino mogu dobiti iz sirovog voća i zeleniša. Plus… kada više od 10% kalorija dolazi iz proteina zdravlje je ugroženo.

            Biljna ishrana nije skrojena za neaktivne ljude? Svaka vrsta jede isto – hranu za svoju vrstu, ali je razlika u količini u zavisnosti koliko ko troši. Da li mislite da će oni koji su neaktivni u sedećem položaju lakše će sagoreti masit?

            Mislila sam da niste pročitali “80 10 10”, sada vidim da kažete da jeste. Dakle, niste našli logiku u toj knjizi?

          • Pisala sam o disbalansu između Omega 3 i 6 ranije.

            Aminokiseline (AK) se dobijaju iz svake hrane koja sadrži proteine – i biljne i životinjske. Da je tvoja tvrdnja da AK možemo da dobijemo samo iz biljne hrane tačna, onda bi ljudi na Atkinsonovoj dijeti imali strašne probleme jer ne mogu da dobiju AK iz mesa, tj. ne mogu da ga “svare”. Nije ovde stvar da li je Atkinsonova loša ili dobra, neka bude i najgora na svetu za potrebe ove priče – stvar je u tome da oni najnormalnije dobiju AK iz mesa i niko na Atkinsu nije umro od manjka proteina. Čak pre imaju povišenu ureu što je dokaz raspadanja viška aminokiselina i njihovog normalnog izbacivanja iz organizma.

            Prema nekim autorima: određena količina AK kruži u organizmu (100-300g) zato što neesencijalne AK mogu da se prerade u drugu neesencijalnu, ili se neunete esencijalne “pozajmljuju od organizma” u nedostatku. Ipak, ostaje da je od 30-100g u tom “kruženju” na dan iz hrane koja je uneta – a bez redovnog obnavljanja, ovo ne može da traje večno niti ima razloga da se tako radi. Znaš ono – trebaju mi proteini da obnovim creva, pa ih zajmim od kože (to nije uzrok lepe kože, sigurno) 🙂 Nije baš ovo istraženo 100%.

            I sam D.G. kaže da na dijeti od 2000 kalorija treba uneti 200 kalorija iz proteina – što je 50g proteina. Ako se neko drži knjige – u redu. Sve što treba da uradi je da dobije tih 50g. Da li će zbog toga morati da unese 19 glavica zelene salate (pošto jedna ima oko 3g proteina) ili 2.5kg sirovih šampinjona – verovatno da neće. Napraviće neku mešavinu – nečega. Ja se nadam dovoljno kvalitetnu mešavinu koja će imati i taman dovoljno i proteina i kalorija. Što i jeste poenta priče.

            Knjiga me nije bila ni malo ubedljiva. Uzeću za primer nešto najbanalnije i najočiglednije – na strani 70 priča o našem telu sličnom telu primata, koji se hrane isključivo voćem i zelenišima (strana 70). Prvo, kolon primata je duži i zbog dužeg zadržavanja nerastvorljivih biljnih vlakana, dolazi do njihove razgradnje bakterijama i primati dobijaju kalorije i iz nerastvorljivih vlakana – što je čoveku moguće u nekoj zanemerljivo maloj meri.

            Takođe, primati ubijaju druge male životinje. Ne samo da ih ubijaju zbog npr. odbrane teritorije, nego ih i jedu. Nemaju ni kandže ni očnjake, ali ih to ne sprečava. Verovatno će snimak većini biti odvratan (i jeste) ali je činjenica da primati nisu vegani i da bilo koja serija opstanka može to da potvrdi.
            http://www.youtube.com/watch?v=SuhXKvxz4-U

            Bilo koji istoričar ili arheolog bi imao problem i sa tvrdnjom sa tvog sajta da kuvamo tek 10,000 godina.

            Znači, kao i na početku – ne ulazim u lične izbore i smatram da svako treba da radi ono u šta veruje i što mu prija. Ako nekome biljna ishrana prija i veruje da je dobra za njegovo/njeno zdravlje – nema potrebe da fabrikuje ovakve dokaze i tvrdnje. Dovoljno je samo da tako živi (uz vođenje računa o svim detaljima pomenutim u samom tekstu).

  • Kao i do sada, opet dizes sebi rejting kritikujuci druge. Jasno, videla si u odredjenim fb grupama da se prica o presnoj hrani i njenim promoterima cita i komentarise, pa si prosto iskoristila… so lame

    • Pratim SVE veće FB grupe gde se priča o hrani.
      Idem na SVE radionice na koje mogu.
      U kući imam štampane SVE knjige koje sam mogla da iskopam na internetu. Uključujući i Kinesku studiju i 80/10/10.

      Zar to nekoga čudi?! 🙂

      • Mene ne čudi, jer si mi ovo pisanje najavila još pre deset dana, na Blogomaniji, pre ove intenzivirane rasprave na istu temu, aktuelne ovih dana.

      • Ja bi samo da dam misljenje na vasu opsirniju raspravu iznad na koju iz nekog razloga ne mogu gore da odgovorim. Vitkom gurmanu bi porucio da je u redu ne mesati se u izbore drugih ljudi, ali ne zaboravite da nemaju svi izbor, pogotovo deca. Ako luda ***** (neka bude majka, iz pristojnosti) daje svom detetu buckurise iz haj-tek blendera ili sokovnika – reci cu cisto sranje u kome nema cak ni vlakana a i izbor voca i povrca je siromasan kao i njeno znanje – verovatno zasnovan samo na bojama jer nije sposobna da nauci nesto drugo ili prosto ne zeli jer misli da je popila svo znanje ovog sveta, i uci svoje dete/decu da je to zdravo, kakav izbor tu ima dete ????? Paralelno sa tim, a nevezano za ovu temu, kakav izbor ima dete u kolicima koje majka/otac tera da pojede sladoled iako ono nece ???? E sad izvan ovoga, jos bi dodao da neki majmuni umeju cak da naprave koplje (pre izaberu ostro drvo 🙂 ) kako bi ubijali zivotinje koje se sakriju u rupama i izvlacile iste iz rupa. Njihovo koplje, koje mozda i nije toliko ostro, u ruci majmuna pet puta jacoj od ljudske postaje smrtonosno. Sa druge strane ljudi su ranije pravili mnogo ostrija koplja pa im nije bila potrebna tolika snaga (a da se ne lazemo, bili su mnogo snazniji i izdrzljiviji ranije – neki narodi su i sada takvi).

        https://www.youtube.com/watch?v=FyGxQq7jSA8

  • Dragi moji, nisam nikakav ljubitelj “lika i dela” gospodjice Marine, ali procitam po neki njen blog i zaista niti jednom nisam naisla na izraz monoishrana, vec uvek monoobrok..

    • Biljana, da… ja zagovaram monoobroke od voća uz večere koje nisu monoobroci i imaju 3-4 namirinice. Ne morate biti ljubitelj mog lika i dela. 🙂 LOL
      Do sada sam jednom bila nedelju dana na monoishrani grožđem. Mnogo mi je godilo kao što objašnjavam u svom blogu “Monoobrok i monoishrana”, a u istom blogu objašnjavam i odakle su koristi kratkotrajne monoishrane, ali ujedno i ne zagovaram istu.

      • Dobro Marina, smorila si sa novim i nepotrebnim idejama, vrati se na gutanje banana i monoobroke i uzivaj 🙂

  • Vidi se da ne znate o cemu pricate. Da biste ovako zaplasivali ljudi koji i sami ne znaju mnogo o ovom stilu zivota, mogli ste vise da istrazite na ovu temu a ne samo da pogledate povrsno nekoliko blogova ili videa na youtube-u. Mnogi od nas koji se ovako hrane ne trce niti su nesto ekstremno aktivni da bi sagorili sve te kalorije, a opet puno jedemo. Ako vi uzivate da jedete kao pticica i da se izmrcvarite u teretani da bi odrzale liniju samo napred,vasa odluka. Ja iskreno nisam nikada pojela 30 banana u jednom danu. A ovo za proteine me je najvise nasmejalo! 😀 A tek B12…. i jos napadate Marinu koja radi odlican posao! Pozdrav!

    • Rećiću vam ja šta je strašno: strašno je kada se ode na seminar gde su pozvani mladi, a onda devojčica od 19 godina za doručak, ručak i večeru pojede po jednu oljuštenu jabuku jer misli da tako treba – a onda kaže da tako živi poslednje 2 nedelje jer je čula da je to zdravo. Neinformisanost je strašna – a tekst je prvenstveno za devojčice koje misle da mogu da glođu par jabuka na dan.

      Podatak da čovek može da živi na bilo kakvoj dijeti za koju se odluči ako unese u organizam sve što mu je potrebno i neke smernice o tome kako da pojedinac više vodi računa o samom sebi – ne bih nikako nazvala “zastrašivanjem”. Kao što ni opomenu da ne smeju da se ostavljaju uvredljivi komentari na bilo čiji račun – ne bih nazvala “napadom”.

      Radovaće me da pročitam i bilo kakav agrumentovan komentar – za promenu.

      • Apsolutno se slažem… kada čujem i vidim srednjoškolke koje su na dijetama želim da vrisnem, da ih prodrmam i objasnim…

        Ali pazite… odakle ti poremećaji u ishrani? Na kakvoj su to ishrani bili i kakva im se ishrana servirala u vrtićima, pa u školama, da su se zatekli u situaciji da nisu zadovoljne svojim telom i izlaz traže u gladovanju. Ovim samo uspore metabolizam… Non stop čujem kako ljudi unose malo pogrešnih kalorija, da bi se samo prejedali nakon dijete i opet sve iznova. Mnogo je pametnije jednostavno unositi kalorije za koje smo predodređeni i biti siti.

        Da… slažem se da neki namerno više troše da bi mogli više unositi – zato sam se udaljila od sajta 30BAD i više ih ne cenim. Oni, uz dužno poštovanje prema njima, ne zagovaraju ishranu 80 10 10- Baš smo pričali o tome sa Dr. Daglasom Gremom na Kosta Rici. Naravno, važno je biti aktivan, ali ne prekomerno, smao da bi se moglo više kalorija unositi.

        • Odakle ti poremecaji u ishrani?
          za pocetak previse ne proverenih informacija, ukoliko ne znate nista o ishrani pocnete da guglujete ili citate knjige na temu naici cete na brdo kontradiktornih informacija, i ukoliko se specificno ne bavite ishranom i medicinom (u smislu podrobnog razumevanja funkcionisanja ljudskog tela) necete imati pojma sta da slusate i sta je istina. A u to se uključuje problem da više od pola ljudi nemaju kritičko mišljenje, preispitivanje i logičke kriterijume u razmisljanju o odredjenim temama. (ovo nije moje misljenje, ovo je potvrdjena informacija u studijama).

          sa druge strane imamo divne primere i uzore, imam 25 godina i proteklih 10 godina posmatram moju mamu koja je pokusala da uzima lekove i bila na sumanutim djetama kako bi smrsala sa idejom kako ja da smrsam 5kg za mesec dana. ja na srecu nisam imala ovakve porive jer nikad nisam dostigla dovoljni nivo mazohizma. dalje imamo divnu sredinu medija koji nam plasiraju bolesne standarde mršavosti da nam devojcice i kada su u zdravoj tezini misle da su debele. i to je STRASNO. nasi roditelji jos manje znaju o zdravoj ishrani i odakle cemo da naucimo? koga cemo da slusamo? odakle ce te mlade devojcice da znaju kako da se hrane i sta je zdravo?

          poremecaji u ishrani nastaju prvenstveno na psiholoskoj bazi, ignorisanje toga je zapravo ignorisanje srzi problema.
          https://www.youtube.com/watch?v=UEysOExcwrE -vrlo interesantno kratko predavanje na temu fizioloskih reakcija u poremecajima ishrane.

  • U tekstu sam primetio = isto toliko imate magnezijuma u crnoj čokoladi”, ovakva konstatacija Vas maltene diskvalifikuje jer niste upoznati sa razlikom izmedju živih i mrtvih minerala koji su termički obrađeni i koji se nalaze u crnoj čokoladi.
    Više sreće idući put

    • Poštovani Dragane,
      magnezijum je mineral.

      Za razliku od vitamina koji mogu da budu lako uništeni, minerali su neorganski elementi koji uvek zadržavaju svoj hemijski identitet – od momenta kada uđu u telo do momenta kada se izbace.

      Ovi neorganski elementi ne mogu da se unište vazduhom, kuvanjem, kiselinom… Čak će i pepeo od “spržene” hrane sadržati iste one minerale koje je imala hrana pre spaljivanja. Gube se samo kada “pobegnu” u vodu u toku kuvanja.

      Iz ovih razloga, svakako da nisam upoznata sa razlikom između živih i mrtvih neorganskih elemenata.

    • U pravu si liče, sve žive materije trebaju da se hrane(smejem se), kako bi živele (plačem) tako i živi magnezijum treba da se hrani kako bi preživeo(vrištim). Ako ga unesemo izješće nas iznutra. (valjam se po podu)

  • samo da prokomentarišem da me ovo sa 30 banana podsjetilo na situaciju kada sam kao dijete od 10 – 11 godina u gostima pojela jedno kilogram banana(pet-šest). helem, sutradan ujutro sam imala strašne bolove u stomaku, otišli smo u hitnu i konstatovana mi je upala žuči. doktorica je rekla da je uzrok tolika količina banana koje moj organizam očito nije mogao da preradi.

    uglavnom, ne pokušavajte slijediti ovo vezano za banane. nikad:)

    i kako se javljam prvi put, majo želim da pohvalim tvoj blog. iz sarajeva sam i ovdje niko nije čuo za LCHF ishranu te sam mnoge uputila na tvoj blog. meni su tvoji savjeti pomogli da skinem ona dosadna dva-tri kilograma viška ”prije mora” bez izgladnjivanja. Prije nego što sam pročitala tvoj blog te dosadne dvije kile nikako nisu silazile i bila sam frustrirana zbog toga. moja greška je bila u sljedećem: za doručak sam jela žitarice sa jogurtom. pokušala sam sa svim vrstama žitarica – te hole grain, te ječmene, raževe, ove, one, mix – jok ja se doduše ne debljam ali niti ne mršam! onda, pročitam tvoj blog, primjenim savjete i desi se čudo! jedem koliko hoću, kad hoću i ishranu koja mi je prirodna i tu, nadohvat ruke, svuda oko mene…dakle, hvala puno, puno!

  • Da,LCHF rezim ishrane je sjajan.Nisi gladan,naprotiv a smrsas.Ideja je drzati insulin na niskom nivou.
    Da li je eticki koristiti zivotinjske produkte,to je vec licna stvar
    Majo,pomenula si veganski,vegetarijanski LCHF,molim te napisi par tema o tome,sa receptima ako moze.Hvala!!!

    • Eticki ili ne, ono sto je bitno je da ne mozemo bez njih !!! Kada se budemo u potpunosti eticki odnosili prema nama samima – ljudima – onda bi to pitanje imalo smisla (ali samo donekle posto nam zivotinjske namirnice i dalje trebaju) !!!

  • Majo,

    Mozete li podeliti sa nama sta ste po struci i cime se bavite u zivotu? Da li je ovaj blog hobi ili i vise od toga?

    Srdacan pozdrav,
    Jelena

    • Dugogodišnji hobi – piše u pravilniku da nisam lekar ni nutricionista 🙂
      Često me pitaju što naknadno ne završim za nutricionistu i odgovor je uvek da – ne želim. Moj stav je da su ovo stvari koje svako mora da zna, jer svi jedemo i svi moramo da budemo dovoljno informisani o tome.

      • Ma bravo!

        Slučajno sam otkrila blog, i ne skidam se sa čitanja. Masu stvari odavno upražnjavamo, ali ove dileme oko sirove hrane, i ekstremnih jelovnika za “ove” i “one” su mi mozak morile do otkrivanja ovog bloga!

        Svaka čast, samo tako nastavite!

        Neko je pomenuo knjigu – ako ikad bude bila neću žaliti pare da kupim! 🙂

      • i mene interesuje šta ste po struci?
        očigledno je da imate naučno-istraživački pristup, a znanje iz hemije je daleko iznad onog obaveznog srednjoškolskog. ali možda postoji nekakav razlog zašto ne želite to da podelite sa nama. u svakom slučaju, obmane nema, osim ako JESTE nutricionista ili lekar ;D

  • Zdravo Majo,

    imam neka pitanja koja ne znam gde bih ti postavila pa cu probati ovde…
    Zanima me sta mislis o belom kukuruznom brasnu i uopste o kukuruznom brasnu kod nas… Ok, jasno mi je da je u USA sigurno sav pirinac GMO ali da li je i kod nas ne znam…
    Takodje me zanima sta mislis o tome sto se ja uglavnom pridrzavam nekih smernica koje i ti predlazes, tj ne jedem procesiranu hranu (npr supe iz kesice, salame, virsle) uglavnom jedem pravu hranu tj jaja piletinu voce povrce pa i testenine, pesto, tahini, lesnike, bademe i sl, ali ne vodim racuna o poreklu tih namirnica. Dakle, udjem u supermarket i kupim jaja/meso, ne znam cime su hranjene koke/svinja/krava, pijem jogurt, ne znam ima li aflatoksin, jedem voce/povrce, ne znam da li je prskano itd… A to radim jer ne znam ni gde ni kako da dodjem do neke sigurne hrane…I uopste da li mozes da preporucis neka mesta gde mogu da nadjem neka dobra jaja ili piletinu npr?

    • I mene ovo zanima za ljude koji žive u gradu i nisu u mogućnosti da kupe sa sela i provereno.

      Jedna poznanica smori više sa cenama “organic” pilića, ovoga i onoga i kako je sve to troduplo skuplje… :-/ Šta da rade ljudi koji NE MOGU da priušte sve to (organic) deci i sebi jer jedva sastavljaju kraj sa krajem?!

      • Ja organsko samo ponekad.

        Ako nema para, dobavljači nisu blizu i to traži previše truda i vremena – onda se pravi sledeća najbolja stvar: pijaca i sklapanje ličnih poznanstava na tezgama.

  • Od početka godine sam na 80/10/10 i moram da kažem da sam pozitivno iznenađen. Nisam ni ranije jeo gluposti ali ipak osećam veliki skok energije, oduševljenje, vidim razne male signale boljeg i fizičkog i mentalnog zdravlja, mada mi i ranije ništa ozbiljno nije falilo. Takođe, razumem o čemu pričaju ljudi kada dele svoja iskustva o 80/10/10. Savetujem svima da probaju lično pa da onda donose zaključke. Ništa ne može zameniti lično iskustvo.

  • nije istina da treba znantno veca kolicina biljne hrane da bi se postigla optimalna dnevna kolicina proteina.. ove namirnice koje su dodane u tabelu su ocajne 😀 .. danas i ptice na grani znaju da su jabuke jedne od najotrovnijih voca zbog kolicina pesticida pa ako se neradi o domacem organskom uzgoju to bi izbacio,druga stvar sta je sa brokulom koja ima 40% proteina u sebi , konopljom koja ima 50% proteina ( cijelovitog ) itd itd.. uglavnom ocajnom kombinacijom hrane u tabeli se dobije to sta se dobije ( pimpek ) a to nemora bit slucaj ako imas malo mozga u glavi i volje da se informiras

    • Dragi Romane,
      Brokoli ima 3% proteina.

      100g sirovog brokolija ima 3g proteina (što je istovremeno 12 kalorija od ukupnih oko 40 kalorija). Dakle iz brokolija dobijamo 35% kalorija iz proteina.

      Ovaj procenat samostalno naveden ne može da govori ništa o ukupnoj količini unetih proteina u gramima i potpuna je besmislica navoditi ga samostalno.

      Čak i od ovih 40 kalorija, 3g (tj. 12 kalorija) potiče iz vlakana koje mi ne možemo da varimo pa je prava istina da brokoli ima 28 kalorija koje ćemo iskoristiti i 12 kalorija koje ne možemo da koristimo. U tom smislu se onda može reći da ima 42% kalorija iz proteina.

      Daleko bilo da brokoli ikada može da ima 40% proteina.

      Molim vas da naučite razlike u količini (grama) i procentima (od ukupnih kalorija) – što zbog sebe, što zbog drugih kojima mislite da prikazujete ovako upakovane informacije.

      Koliko mozga u glavi treba imati za poznavanje elementarne matemetike i razlika između % grama i % kalorija, to već ne bih znala da vam kažem.

  • Odlican tekst , sve pohvale Majo (ti si moj idol :))
    Ne bih zeleo da ulazim u rasprave ko je u pravu vec bi samo zeleo da napomenem nesto sto mislim da se podcenjuje ili cak kompleno zaboravlja u svim ovim tekstovima , a to je uticaj “osecanja”, “energija” ili kako bi to vec nazvao na tu hranu koju jedemo i koristimo …
    ima vec mnogo istrazivanja i opita koja su radjena u vezi toga, pre svega vode koja je ipak osnovni deo svega … ( jedan zanimljiv dokumentarac na tu temu http://www.youtube.com/watch?v=fjBot-pPQEs )
    mislim da taj odnos prema onome sto jedemo moze upravo da cini kljucnu razliku u tome sto nekom prija , a sto ne , naravno u svemu tome ne iskljucujem i vaznost fizickog aspekta , ali jednostavno ne vidim da se neko vise bavi i duhovnim .
    Hvala i Pozdrav

    • Slažem se da je i to bitno. Kada postoje neka uverenja, svakako da to znači.

      Ipak ako nauka kaže da nešto nedostaje, to ne može da se eliminiše emocijama. Ja sam samo za racionalnost.

      Hvala, takođe! 🙂

      • Majom,oduševljena sam vašim blogom,iako bih iz etičkih razloga volela da budem vegetarijanac ne uspevam u toj nameri.Interesuje me šta mislite o vodi koju pijemo ?Koja je kupovna najbolja ,a koja je loša ?

  • Citat:”Znate da LCHF može da bude i vegetarijanski ali i sirovo veganski?”

    Majo,potrudi se da nam das recepte za sirovo veganski LCHF.Hvala!

    • Ne bih pisala od početka nešto što ljudi već rade i imaju prilično obrađeno – pošto nešto takvo već radi Maja Volk. Kao što sam napomenula i ranije – ona nije na niskomasnoj prehrani, koristi dosta orašastih plodova, ulja, avokado, kakao i kokosov maslac.

      Fokus bi bio na upotrebi kokosovog maslaca jer je pretežno zasićen, kao i maslinovog ulja i avokada (mononezasićeni) – dok bi polinbezasićena ulja išla iz lanenog semena i orašastih plodova. To je bitan aspekat u slučaju da se ulazi u smanjivanje ugljenih hidrata na ovakvoj ishrani – da fokus ostane na stabilnijim zasićenim i mononezasićenim masnoćama.

      Sada što ona to ne naziva eksplicitno LCHF veganstvom je OK jer upotrebljava dosta voća, pa je nekome ko teži LowCarbu potrebno samo da umerenije koristi recepte koji imaju voće ili smanji količinu voća zamenjujući ga povrćem. Generalno, zbog orašastih plodova, pravljenje neke ekstremno Low Carb varijante veganskog LCHF-a bi bilo malo teže, dok je umereni LCHF veoma lako izvodljiv.

      Moj savet je da se nabavi ili neki njen kuvar ili kuvar nekog slično opredeljenog autora. Ne samo za vegane već to mogu da preporučim i ostalima na LCHF-u baš da ne bi preterivali sa mesom i sirevima (jer novajlije jesu sklone tome).

      Biću na kraju i malo ličnija: kod Maje Volk bih mogla da budem u gostima sigurno mesec dana i da se uopšte ne žalim na hranu, čak i da uživam – a na niskomasnoj varijanti raw veganske ne bih pokušavala da budem više od 2-3 dana. Smatram niskomasnu varijantu neprirodnom i nezdravom (o ukusu hrane neću ni da pričam).

  • Da odem u neku smoothie radionicu i zaradim E. Koli ili neke parazite? Evo, sve trcim ! Prosto ludim za grcevima u stomaku i intenzivnom dijarejom. Dugo ih nisam imao.

  • iskreno ima onih koji su u pravu i onih koji lupaju gluposti ja imam viska kilograma pa mi vegan prica strasno prija,eto vec 15 dana sam na vegan ishrani…dorucak oko 7h ujutro pocinje domacim pecenim hlebom od nekoliko razlicitih brasnih smesa na to namazem kafenu kasiku putera od badema+oraha+badema iz kostice kasjije+pistaca na sve to iseckam sitno zelenu ili crvenu papriku par maslina i par komada sitno iscepkane zelene salate i sitno iscepkanih komada spanaca,potom zeleni caj….uzina je malo brusnice i 1 banana oko 11h…rucak je oko 16h 350 ml supe od mesavine vrganja i sampinjona i 100 gr sociva ili boranije koju sma izblanshirao i ubacio u zelenu salatu ili mix tri salate iz iceberg centra+malo semenki suncokreta na prst,+ semneki bundeve na prst+kafena kasicica maslinovog ulja i kasena kasicica ulja od konoplje+domaci kecap koji sam napravio par dana pre toga ili par komada cheri paradajza…vecera bude par komada pecuraka prokuvanih sitno iseckanih sa par komada oraha+2 glavice brokolija+par koamda lesnika ili indijskog oraha+malo karija+polovina iscedjenog limuna…recimo ovo sve sam pojeo danas…uvece setam oko 5km lagano pored save i prija…bio sam zakleti mesojed ali posle par dana kako sam izbacio sve,bas sve zivotinjskog porekla osim meda ja se osecam EXTRA.
    nemam nista protiv mesojeda jer sam i sam do skor bio i svako bira svoju hranu bez osude.

  • Puno j epriloga pa nisam sve proćitao. Poluvegan sam jer smatram da je čovek mesožder.Jedem jednom nedeljno živo, a ostalo kuvano sve: 3 puta riba dva puta povrće a pnedeljkom samo voće. 30 banana su ludost. Mada bih i dao promedbu ka početni tekst kojim nije ništa dokazivo, ali bio sam i makrobiotičar i zamalo da ne presvisnem od nedostataka, a veganstvo je ludost. Pozdrav.

  • Na zalost promasena tema. Jedino sto se moze saznati iz ovog teksta o veganstvu je da ne treba jesti 30 banana na dan, u ostale delove teksta ne zalazim.

    Ali da predjem na najvazniju stvar u ovom clanku a to je da velike kolicine ugljenih hidrata odnosno secera iz istih mogu da “sprze pankreas”. Istrazivanjem je pokazano da seceri iz voca ne samo sto ne izazivaju skokove insulina i moguci razvitak dijabetesa kod osoba nego sprecavaju iste, a skorija su uspela donekle da objasne i zasto. Vlakna ( jedan deo ugljenih hidrata ne svarljiv za coveka) su glavni uzrok poboljsanja regulacije insulina iako se do skoro to nije znalo. Pokazano je da se bakterije u nasim crevima hrane tim vlaknima i tako nam se poboljsava varenje. Pokazalo se i da vlakna znatno uticu na povecanu iskoriscenost vitamina i minerala koji se unose kroz ishranu. Kao stavku kojom se pobija “przenje pankreasa” pokazano je da je za vlakna vezan polyphenol koji je zbog svoje vezanosti za vlakna smatran nesvarljivim dok nije pokazano drugacije. Jedan deo polyphenola se oslobadja tokom varenja u crevima, apsorbuje se u sistem i proizvodi supstance koje ogranicavaju “preveliku” apsorbciju secera.
    Odnosno ukratko, ugljeni hidrati iz voca i povrca stabilizuju secer u organizmu i ne dozvoljavaju insulinske skokove.
    Kao bonus, sto je takodje pokazano, ako pojedete na primer neko voce 15-20 minuta pre unosa “preradjenih” secera smanjujete insulinske skokove koje bi oni izazvali.

    Na zalost mnogi ne zalaze toliko u ovu nauku ili pokusavaju da je “laziraju” da zadovolje svoje stavove. Jedan od tih je i “low carb” pokret od koga je najpopularniju dijetu predstavlja “Paleo” dijeta ali o tome mozda drugi put, opsirno je to za komentar.

    Moj savet je da se klonite tih dijeta gde vam je vecinski unos kalorija iz masti, pokazano je na mnostvo primera da je to lose po ljudsko zdravlje.

    Nadam se da nisam zvucao uvredljivo samo sam pokusao da pomognem svima da naprave najbolji izbor sa sebe.

    Zelim vam jos veci uspeh u buducnosti 😀

  • Sirova ishrana je savršena ishrana. Sirova nemasna ishrana je SRANJE! Govorim iz ličnog isustva, ni 150 banana ne može da vas zasiti pogotovu ako ste aktivni sportista! Ispada da samo treba da jedem i idem u wc 20 puta! Ali zato sirova hrana u kojoj dominiraju zdrave masti poput kokosovog ulja, maslinovog, sirovih žumanaca (domaćih isljučivo) lešnika, oraha, badema (u ljusci isključivo) e to je prava ishrana!!! Semenke ograničiti i sve orašaste plodove i semene natapati preko noći jer tada postaju mineralna bomba! Na sirovoj ishrani ću ostati do kraja života, razmišljam i o sirovom kozjem mleku u umerenim količinama! Sirovo nemasno veganstvo koje propagira Marina sa biljne ishrane je LOŠE!

    • Tu bih se svakako složila da je loše. Dodala bih i sušeno i fermentisano meso i ribe… Doduše, ne podnosim živa jaja (na žalost), a ovakvo meso i ribu (koje bih smatrala i bezbednim) nemam pojma gde bih našla.

      U tom slučaju dovoljno bi bilo da se obrati pažnja na dobar balans sirovog i kuvanog. Velika je greška što ljudi ne jedu uopšte i sirovu hranu. Ali samo lišće i voće – nikako!

  • Svaka čast Maji što je odvojila vreme da ovoliko detaljno uđe u problematiku i OBJEKTIVNO sagleda ishranu koju Daglas propagira… ,,Mi nismo dizajnirani da jedemo mast,, pa prema Daglasu, nismo dizajnirani ni da sečemo nokte, u džungli nema grickalica, ni odela, ni makaza… za šta smo dizajnirani?! Da šetamo goli po džungli i da se vešamo i vremo po granama? Čovek je psiho bolesnik, to se vidi u pogledu. I tekako smo dizajnirani da radimo sve što smo uradili, jer u suprotnom, ne bi ni uradili da nemamo genijalno dizajniran mozak koji Daglasu očigledno fali i ne radi zbog niskog holesterola! Toliko… Majo svaka ti čast, pratim te i divim ti se! Ti i Maja Volk činite veliku stvar za ovu zemlju.

  • Drago mi je sto ima ovakvih tekstova. I ja pokusavam da postanem vegan ali jos nisamshvatila kakouneti dovoljno proteina. Nabavila sam iz Makedonije sireve ovcije () odstojale 90 dana zbog bruceloze,i kozje sve od sirovog mleka. Kupujem i kozje presno, sirovo, mleko. Unosim toga 40+150 grama dnevno od prilike. Ne znam da li je to dovoljno.

  • Dobar tekst. Dodao bih da nisu samo pojedini vitamini u deficitu na niskomasnoj veganskoj ishrani. Zapravo, veći je problem dobiti dovoljno cinka, bakra i gvožđa. Cink se uglavnom nalazi u životinjskim namernicama, semenkama, orašastim plodovima i žitaricama. Zbog (rešivog) problema sa fitinskom kiselinom u žitaricama i orašastim plodovima, dostupnost cinka je smanjena… a kako su jetra i žumanci na vegansoj ishrani zabranjeni, onda je gotovo nemoguća misija dobiti dovoljno ovog minertala na veganskoj ishrani. Što vodi u neplodnost, probleme sa vidom, kožom, mišićima i imunim sistemom. Veganska ishrana je izvodljiva, ali uz dobro poznavanje i edukaciju o hrani. Pozz.

  • Vitamin B12 se nalzi u bakterijama u covekovim ustima i crevima i nije ga neophodno unositi preko hrane

    To se mesozderi hvataju za slamku 🙂

    • Čak i prema (ozbiljnim) veganskim autorima, nije tačno da ga ne treba unositi.

      Ono što jeste tačno je da se vitamin B12 reciklira u organizmu i da u slučaju da su creva zdrava ta “reciklaža” može da se dešava i više godina. Dakle, na kratak rok od par godina nisu svi vegani u jednako velikoj opasnosti da imaju deficit B12 i mogu bez novih unosa da guraju godinama (neki, ne svi).

  • Pozdrav. Zanima me Vaše cenjeno mišljenje o ovom postu najpoznatijeg pobornika sirove veganske ishrane sa ovih prostora.

    “Zašto visoko proteinske i masne ishrane oduzimaju energiju?
    – Hrana ne daje energiju. Hrana daje gorivo koje se u “pećima našim ćelija” – mitohondrijama – pretvara u energiju (adenozin trifosfat).
    – Preferirano gorivo za ove peći jeste jednostavan šećer glukoza. Dakle, glukoza je instant gorivo.
    – Iz zrelog voća dobijamo fruktozu i glukozu odmah, nema varenja, nema pretvaranja makronutrienata u gorivo za ćelije, kao injekcija goriva. ;)
    – Međutim… ako telu damo hranu bogatu mastima, proteinima i složenim šećerima (skrob), telo jadno mora da vari, i vari, i vari… satima… i da troši svoju energiju na to varenje. Pa, onda da pretvori te makronutriente u glukozu kako bi mogao da je “ubaci” u one peći u našim ćelijama da bi se to gorivo uz hrane pretvorilo u energiju. A dobijena energija je manja od one koja se potrošila na svo to varenje i pretvaranje masti/ proteina/ složenih šećera u glukozu.
    Capisco? “

    • Ako mislimo na istu osobu, već se pojavila na mom blogu i pokušala da laže da nije pisala o tome da čovek može da jede 30 banana na dan i preporučivala takvu ishranu (pogledati komentare u ovom tekstu, gore). Ja ovo ne mogu da shvatim ozbiljno – nikad.

  • “Postoji čak i neka vrsta pokušaja da se bude veći katolik od Pape jer Douglas Graham u svojoj knjizi zagovara dijetu “80/10/10” a ne dijetu “93/4/3“.” O Kraljice! 😀

  • Ccccc…hrana treba da sluzi kao sredstvo za prezivljavanje,a ne za uzivanje…uzivanje u hrani je veliki greh, ali koga to zanima,bitno da je lepo ljudskim guzicama….

  • Odlican tekst! Kod nas se malo govori o manama ovakve ishrane, jer smo slabo informisani. Ne postoje naucne studije i dokazi da je 80/10/10 dijeta dobra. Devojke cesto izgube menstruaciju na ovakvoj ishrani, naisla sam na grupe na facebook-u i youtube snimke u kojima raw food vegani tvrde kako je to pokazatelj da se telo leci i podsticu devojke koje ne dobijaju uopste i po godinu dana da nastave sa takvom ishranom (?) Zasto niko od njih ne prica o tome? Da ne postoje samo vrline, vec i mane ove ishrane.
    Sta je sa ljudima koji imaju hronicne bolesti i konstantne bolove, alergije na hranu, i moraju da uzimaju lekove? Oni definitivno nece izdrzati na ovako ekstremnoj ishrani, koja zagovora cesto i izbacivanje lekova, nevakcinisanje itd.
    O njima strucnjaci za raw vegan ishranu ne pricaju. Ne pricaju zato sto ne mogu da im pomognu.
    Druga stvar, odakle dobiti sve minerale, amino kiseline itd, gvozdje na ovakvoj ishrani, 18 mg dnevno optimalno? Iz zelene salate?
    Trece, vecina ljudi koji zagovaraju ovakvu ishranu ne izgledaju bas zdravo. Cesto su vrlo mrsavi, na ivici anoreksije ili anoreksicni, sa podocnjacima i bledi. Cesto izgledaju prepeceno jer provode dosta vremena suncajuci se, bez zastite (?) jer kreme za suncanje su zapravo kancerogene kako kazu, koza im deluje zbrckano, verovatno pokusavaju da izgledaju zdravije i sakriju bledilo i naravno, privuku jos pristalica ovakvim izgledom.

  • Da li iko može zaustaviti tu Marinu? Gde je neka inspekcija, neko ministarstvo zdravlja? Majo, zar ništa ne možeš učiniti da sprečiš njene očigledne nebuloze? Ko će ako ne ti? Kako da zaštitimo ljude od nje?

    • Ne, ali svako može da reaguje – posebno oni koji su imali lična iskustva ili dali novac na lažljiva obećanja o detoksu i izlečenju. Ne pričam sada o njoj, nego o bilo kome ko daje ovakva obećanja, pruži lične konsultacije i dijetu/plan ishrane – to naplati – a nema diplomu nutricioniste ili lekara. I sama sam zgrožena ovakvim pojavama.

      Jedno je biti aktivista i zagovornik nekog stila života, a drugo šarlatan i kvazi-lekar, koji misli da sme da bez ikavih kvalifikacija nekome da dijetu i uzme novac za to.

  • Uz svo poštovanje autorke i poštovanje svih koji učestvuju u komentarima, ovo je samo još jedna studija klasičnog zapadnog načina razmišljanja i pokazivanja “dobra sam učenica, baratam svim zvaničnim informacijama”. Ovo je samo još jedan dokaz kako naš zapadni mozak lako priča o tuđim iskustvima bez imanja ličnog. Zato je tako lako jesti meso, zato što nemamo (Bogu hvala) iskustvo žrtve.

    Sirova hrana je prva hrana koju jedemo (majčino mleko). Svako živo biće na planeti koju delimo nastavlja posle majčinog mleka (sisari) da jede isključivo sirovu ishranu za svoju vrstu (sve ostale vrste).

    Ako se već bavimo zapadnim podacima i tabelama sa vitaminima i potrebnim nutrijentima hajde da se malo bavimo i ovim podacima našeg (pretežno mesožderskog) društva:
    Smrt od kardiovaskularnih bolesti:
    Početkom 20 veka: 10%. Danas 45%.
    Smrt od raka:
    Početkom 20 veka: 6%. Danas 25%.
    Količina mesa u ishrani:
    Početkom 20 veka: 1-2% (bilo jako skupo i dostupno bogatima. Ostali jeli za posebne dane, slave i sl). Danas 30-40% (subvencije od strane država, svi mogu da jedu).

    Šta nam religija govori o tome?
    U starom zavetu pre potopa dok je čovek u raju jasno se kaže 1.29. “I još reče Bog: evo dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu”. Nigde se ne spominje jedenje mesa.

    Cenim autorkin trud da unutar bloga pomogne ljudima i siguran sam da su saveti ljudima koji se i dalje hrane mesom korisni. Njen trud je teško rečima dovoljno opisati. Na toj početnoj lestvici ličnih promena na bolje ona je odličan učitelj.
    Ali da bi nešto bilo objektivno mora da bude iskustveno. Ne možemo pričati o bilo kojoj temi na osnovu pročitanih knjiga. Možete pročitati 1000 knjiga, može vam 1000 ljudi pričati o ukusu banane, ali sve što treba da uradite je da 1 put zagrizete bananu i tu je. Onda imate iskustvo i onda stvarno znate kakvog je ukusa.

    Pozivam autorku da 6 meseci bude na sirovoj, veganskoj, vegetarijanskoj ili bilo kojoj drugoj hrani o kojoj želi da piše pa da onda napiše svoja iskustva i osete iz prvog lica. Naravno, ako bude sposobna da krene u to čistog uma, a ne iz tačke branim svoj ugao i izdržaću 6 meseci. Ko zna, možda to bude nova tačka ličnog razvoja…

    • Odgovoriću samo na ovo poslednje: nikada neću biti na sirovoj veganskoj hrani ni mesec dana. Ma ni 24h… Razlog je prost: ne verujem u benefite, ne verujem da će mi prijati i to bih videla samo kao vid nepotrebnog maltretiranja.
      S godinama naučimo da vreme i energiju ulažemo samo u aktivnosti koje nam donose mir, zadovoljstvo, relaksaciju ili novac. Sve ostalo bi u ovim mojim godinicama nazvala neproduktvinim ludiranjem 🙂

      Kao apslutno nemotivisana osoba, posebnu patnju bih osetila u momentima gde je hrana i socijalna kategorija: okupljanja, druženja, pozivanje gostiju i sl. Režim koji izbaci nekoliko grupa namirnica od vas ne pravi osobu koja ima problema pri socijalnim kontaktima. Osoba koja izbaci većinu grupa namirnica – ima taj problem. Ja nikako ne mogu da budem ta osoba. Bar ne svojom slobodnom voljom.

      I naravno “izdržala” bih ja sve zbog nečega što mi je važno, čemu težim, što verujem da je dobro za mene ili nekoga meni bitnog. Sirovi veganizam nikako nije na listi, niti ima šanse da se na istoj nađe.

      Na kraju: da baš sve na ovom svetu mora da se nauči preko sopstvene grbače, nikada ne bismo ništa ni naučili. Ne samo zbog manjka vremena. Mislite o tome 😉

    • Tako je Milane, iskustva ljudi su najbitnija. Na sirovoj niskomasnoj ishrani sam 2 godine, osecam se nikad bolje, Pre toga sam bila na klasicnoj fitnes ishrani sa puno mesa i pirinca i bila sam anemicna , gvozdje bilo 3, sad mi je 17. Moja sestra nema vise glavobolja i bolova u ledjima. Sestrin decko je izlecio astmu, koju vuce od malena. Drugarica je na dobrom putu da izleci Hasimoto… Ova ishrana je divna, ne trosim vreme na spremanje hrane, jedem mnogo a odrzavam finu kilazu. Manite se ljudi nauke, nego uzmite zivot u svoje ruke ako zelite da dugo, srecno i kvalitetno da zivite 🙂

  • Jeste, hrana u nas je, pre svega, socijalna kategorija. Na drugome mestu jeste zavisnost i zadovoljstvo… A na samom kraju zadovoljavanje energetskih potreba… Ne govorim o nekoj spesijalnoj vrsti ishrane, govorim inače… I životinja koja se izdvoji od prirode, unesreći, počne se ponašati nenormalno i poprima neke ljudske karakteristike…

  • Ne znam koliko je tema i dalje aktivna ali je meni trenutno vise nego zanimljiva i potrebnija nego ikad xD
    Pre svega, smatram da je clanak izuzetno dobro napisan i da i najveci “bunioci” moraju da priznaju da je u najmanju ruku korektno napisan. Stoga me je vecina negativnih komentara bas zacudila.

    Vec nekoliko godina imam problema i sa kilogramima i sa zdravljem, dogurala sam do brojke od 115kg na 170cm. Jeste da su nekako “rasporedjeni” pa mozda deluju kao da ih je 95 ali verujte mi da to kako spolja deluju nije nimalo bitno u odnosu na to kako ih iznutra osecam svaki dan na sopstvenoj kicmi i nogama.
    Pomoc u ovoj borbi, nazalost od strane onih koji bi treblo da su najkvalifikovaniji tj. nutricionista, po ko zna koji put izostaje. Shvatam da samo zato sto neko ima papir ne znaci i da zna ili barem samostalno istrazuje i proverava cinjenice nabubane iz knjige. A knjiga i misljenja ima raznih, trendovi se menjaju (samo se setim propagande ocuvanja srca margarinom) a “strucnjaci” slepo prate informacije bez da ih preispitavaju.

    I onda dodjemo do toga da mi je svaki nutricionista do sad prepisao barem po 5 nebuloza u okviru jelovnika – od tog istog margarina za svaki drugi dorucak, preko ella sira uz svaki obrok, virsli (!!!!), plazme, zelene kafe (ne, nije se mislilo na zeleni caj 😉 ), samo mesa, samo voca, samo ovog, onog… Sve samo ne izbalansiran, odrziv jelovnik koji bi trebao (narocito za mene sklonu gojenju) biti dugorocan “lifestyle” a ne dijeta…

    Stoga sam na kraju dosla u situaciju da moram sama, verovatno naredih ko zna koliko meseci, da kopam po svim coskovima neta dok se ne informisem o svemu i nekom logikom i selektivnom metodom formiram izbalansirani, licni “jelovnik”. 🙂
    Naravno, nadjete se u moru informacija (najcesce oprecnih), a bez nekog saveznika u tom lutanju. Mozda vecina vas ima dobra iskustva sa doktorima nutricionistima koji bi zaista trebalo da su pravi ljudi za resenje mog problema i upravo ti koji su odradili ceo ovaj istrazivacki posao – ali ja sam vec nebrojano puta za sve ove godine dobijala unapred sastavljene excel tabele prepune nezdravih gluposti, osmisljenih globalno a ne individualno.

    *Predug komentar, znam.* Ali neophodan za sledecu poentu – kljucna rec individualno, to sto vama prija da zivite samo od voca ili samo od mesa ili bilo cega drugog, apsolutno ne znaci da prija i nekom drugom te je zagovaranje tih praksi veooooma opasno – narocito po mlade tinejdzere koji bi isprobali svasta ili vec ocajne ljude koji se godinama bore sa nekim problemom te im je rezonovanje spalo na taj isti tinejdzerski nivo. Srecom te jos imam malo razuma da ne jedem nutricionisticki prepisane virsle ili ne postanem fruterijanac jer je to popularno a ja imam insulinsku rezistenciju.
    I nije dovoljno ograditi se odgovorom “pa valjda ce svako konsultovati lekara pre nego sto nesto isproba” jer i sami znate da nece. Narocito upravo te devojcice i ove moje kolege buckasti ocajnici 😉

    A sto se hrane tice, za sada, licni zakljucak je da je lanac ishrane u prirodi normalna pojava (stoga koliko mi je kao empati teska pomisao da jedem pilence i prasence ipak shvatam da ni vuk ne jede maslacak), da je krzno prirodni materijal upotrebljivan od kad je covek smislio koplje da lovi zivotnje (i za ovo i za prvu stavku bi zaista bilo vreme da se malko evoluira u tehnologiji tipa koricenje krzna kao nus proizvoda a ne namensko uzgajanje radi ubijanja ili drzanje zivotinja u mnogo boljim uslovima, uz dobijanje mesa takodje kao nus proizvoda nakon starosti zivotinje) i da je ishrana sirovinama a ne preradjevinama nesto najpribliznije zdravoj ishrani (apropo virsli i ostalih upakovanih stvari).

    Ako neko ima savet ili ne daj boze magicnu formulu nek javlja – jos malo pa cu dogurati do tinejdzerskog rasudjivanja xD
    Hvala <3

    • Draga Angela,
      hvala na javljanju i nije predugačko za čitanje 🙂

      Ako deluje da je rešenje “u se, i u svoje kljuse” – onda imam rešenje za vas. Naime, prošle godine, od januara do marta 2019. i ja sam bila na dijeti. Ugojila sam se 10 kilograma i prvi put u životu morala da držim dijetu.

      Ja sam izuzetno tvrdoglava osoba, kojoj je povremeno teško da “preseče i reši”, ali kada se to desi – umem da budem ekstremno uporna. Moj cilj je bio da više nikada ne pređem 60 kilograma. Nakon godinu dana od završetka dijete, moja vaga je jutros pokazivala 57.8 kg 🙂 A kad kažem “uporna”, ne mislim do kraja dijete, već mislim na duge staze. I tokom izolacije, sedenje kod kuće i bilo kakvih drugih okolnosti.

      Šta sam uradila?

      Samoj sebi sam dizajnirala dijetu koja se meni sviđala, držala se nje kao pijana plota & nastavila da održavam rezultate. Ne pada mi na pamet da ikada više držim dijetu, jer je jednom dovoljno.

      Sva iskustva – kako sam se ugojila i kako sam smršala – možete da nađete NA OVOM LINKU.
      Sve je dostupno, besplatno i doslovce zavisi samo od vas i vaše želje da se obračunate sa svojim problemom.

      Srećno 🙂

      • Draga Majo, hvala na odgovoru! 🙂

        Upravo zavrsila sa citanjem! 😀 Naravno, usput ste ostavili (na moje veeeliko zadovoljstvo) jos gomilu linkova ka drugim postovima pa se radujem kolicini informacija i buducim citanjima.

        Mislim da nam je svima (i zdravima i bolesnima, i mrsavima i debelima) glavnim problem “overthink-ovanje”, lupamo glavu o svim stetnim i zdravim sastojcima, pravilnim i pogresnim metodama, bitnim i nebitnim nutrijentima. A cinjenica je da nas glava toliko zaboli da na kraju od svega i odustanemo xD

        Stoga, za pocetak se drzim Vaseg saveta – kreni da pratis sta jedes, primecujes sta ti smeta, ne zatrpavas se gomilom obecanja samom sebi, multitaskingom kuvanja-trcanja-isbacivanja svih losih navika-ubacivanja svih dobrih, nego polako jednu po jednu stvar uz akcenat na glavnom cilju.

        Nisam Vas ranije pratila, do sajta me je doveo post “NAORUŽANJE: opremanje kuhinje za zdraviji život” ali sada cu se sa uzitkom upustiti u detaljno citanje celog bloga 🙂

        Pozdrav!

        • Maki, da li si videla dokle je dogurala ona nesrećna Marina? Eno je leži u krevetu ima 38 kila nije jela 21 dan, postila samo na vodi 😀 jedva govori…

          • Ne, nisam imala ideju da se to dešava.
            Moguće je da se radi o anoreksiji, a oporavak od nje je jako težak.

            Žao mi je što ovo čujem i nadam se da će se izvući 🙁

Leave a Reply

RSD ili EUR?
RSD Српски динар
EUR Еуро