Argetovački jezik
Tek sada vidim koliko je argetovački jezik težak za razumevanje!
Pročitala sam juče da se na tom jeziku “Odobrile mame” prevodi ovako:
“Poenta cele kampanje je da otvorimo vrata fabrike naše paštete i pokažemo ljudima ono što mi znamo – da u Argeti nema otpadaka, kostiju, kože i hrskavica, ostataka od ručkova i svega što ljudi misle da čini paštetu”. (Gabrijela Kasapović, direktorica korporativih komunikacija)
Napisah ranije da ne sumnjam da proizvodni pogon izgleda kao komandna sala Enterprajza i da ima vrhunske higijenske standarde, kao što sam ubeđena da u tih maksimalnih 30% životinjskih sastojaka u paštetama nema “kostiju, kože i hrskavica, ostataka od ručkova” (a svakako da nema ni perja, rogova, kljunova ni krila od slepog miša). Ili kako lepo reče jedan od fanova Argeta FB strane: “Ovaj proizvod u sebi sadrži manje otpada od drugih istih proizvoda”.
Jasno je da “Odobrile mame” na argetovačkom znači “Nema otpadaka” i “Nema najgadnijih delova životinja” – i to nije problem. Problem je kada naziv kampanje počnemo da prevodimo na sve ostale ne-argetovačke jezike.
Svi ostali jezici
Argetovački se jako teško uči jer se svaki čas menjaju pravila i ništa nema isto značenja dva dana za redom. Na svakom ne-argetovačkom jeziku “Odobrile mame” se prevodi ovako:
Ovaj proizvod je dobar za decu, zdrav i kvalitetan – garantuju mame kao “autoritet za izbor hrane u porodici” i zato ga mame odobravaju. Hranite decu odobrenim proizvodom bez trunke griže savesti. Nemoj da neko posle izjavi da odobreni proizvod nije dobar – majke su već presudile.
Po reakcijama većine u proteklih nekoliko dana vidi se da postoji veliki otpor prema ideji da se prerađevina koja “sadrži manje otpada od drugih istih proizvoda” tretira kao da je u najmanju ruku organsko jaje, sveže povrće ili organsko mleko.
Do sada su različite kompanije reklamirale kao dobre za decu i zašećerene veštačke muslije, voćne jogurte sa fruktoznim sirupom, sokove sa aspartamom, supice sa pojačivačima ukusa, šlag i pudinge sa hidrogenizovanim biljnim mastima i nove margarine bez trans masti.
“Kvalitet dobar za decu” i “lažne mame” su ovaj put bile dve greške po ceni jedne, što je konačno prelilo čašu.
Poruka na argetovačkom nikome više nije jasna, ali su poruke poslate ovih dana na svim ostalim jezicima savršeno razumljive: ko želi da ima proizvod “preporučljiv za decu”, prvo neka napravi takav proizvod!
* INFOGRAFIK *
Zašto pašteta nije zdrav proizvod za decu koji treba da odobre mame, tetke, bake ili bilo ko drugi ko ne ume da priča argetovački jezik?
Klik na sliku za uvećanje!
- UREDILA: Maja Petrović, blog Vitki Gurman
- DIZAJN: Nenad Točilovac
- ORIGINALNI TEKST: Nutricionista Anita Šupe, blog “Istine i laži o hrani”
Sve čestitke za istrajan, argumentovan i sveobuhvatan rad na temu trovača na trpezi. Ne kažem trovača , vezano za bilo kog proizvodjača, već trovača medju namirnicama. A na ovom blogu sam saznala više o tome nego u svim priručnicima i stručnim tekstovima zajedno. I zahvaljujem na tome.
Negoslava, još jednom hvala 😉
ja sam ne tako davno na jednom programu Holandske tv gledala jednu emisiju o tovljenom lososu.Tema je bila kako se dobije crvena boja ,kad je tovljeni losos u principu sivkaste boje.Niko od onih koji se u Holandiji bavi ribarstvom nije htjeo reci kako se ta boja dobija.te su novinari bili prisiljeni odgovor potraziti kod jednog ribogojca u francuskoj.Ja sam bila sokirana kad sam to vidjela.Placamo grozno visoku cijenu po kg.za nesto sto nema veze sa pravim lososom.
Kažu da je skoro nemoguće da se dođe do divljeg lososa.
Ja sam baš redovna na pijacama i uvek obiđem i ribarnice. Samo sam jednom na Keleniću videla divlju oradu. Divljeg lososa nikada.
Toliko o tome da ga očekujem baš u pašteti 🙂 😀
Bravo Majo!
Ovo je toliko puta sažvakana tema da je više postala stara vijest. Rješenje je jednostavno. Odete u fabriku i vidite hoće li pašteta koju vam taj dan proizvedu na vaše oči biti istog okusa kao i ona koju kupite? Ako ne bude, znate da vas vuku za nos. Ako ‘pak bude istog okusa, znat ćete da u njoj nema ništa iz desne kolone ove infografike i da ljudi govore istinu. I riješite i sebe i nas muke. Ne kažem ni da jeste ni da nije zdrava, samo kažem da umoriste više pričom o Argeti, pored toliko ljepših tema o kojima možete misliti. Još pogotovo vikendom. Vikend je ljudiii, tegobni ponedjeljak nas sve čeka. Zato odmarajte, uživajte, ne opterećujte se. Stvarno ste zaista 🙂
Joj teorio
Da su meni tvoje oci i logika da malo odmorim.
http://www.vitkigurman.com/pravilnik/
Kad mi mognete garantovati da je svo voće i povrće 100% zdravo, da nema trunke hemije u sebi i da jedem čisto zdravlje, tada će se “teorija zavjere” prva prešaltati na tu vašu filozofiju. sve i da hoću da sama uzgajam svoju hranu, pa sadim svoj paradajz, svoj krompir, svoje jagode, ko mi može garantovati pod a) da sjeme nije genetski modificirano, pod b) da tlo na kojem sadim već uveliko nije zagađeno svim i svačim čime nas prskaju iz vazduha? do tada.. opušteno ljudi. smijte se više, provodite vrijeme sa dragim osobama, bavite se sportom, budite umjereni u svemu što radite i živjet ćete koliko vam je zapisano.
Sada menjaš temu 🙂 Poenta ovog posta je pašteta, i samo pašteta, ali kad si već krenuo offtopic:
1) u svakoj poljoprivrednoj apoteci imaš domaće seme koje 100% nije genetski modifikovano jer naše fabrike i instituti nemaju kapacitete za genetsku modifikaciju
2) kakvo zagađenje, jedino ako ne planiraš da sadiš u centru velikog grada. Nemoj samo da kažeš sad kemtrejls i tome slično 😀
Ono što mene brine u celoj priči je što usled ovih pašteta, viršli i ostalog đubreta, lekari, ‘gurui’, razni statističari odmah posle udare kako eto, u Srbiji se jede jako puno mesa i masti i da smo zbog toga u vrhu po kardiovaskularnim bolestima. A zapravo kad neko ode u bilo koji hipermarket vidi da su rafovi sa suvim mesom uvek puni (naravno i zbog cene), sirovo meso se kupuje na 100-200gr, al zato rafovi za viršle, paštete, mesni naresci, kobasice, riblji štapići, margarini, pavlake na bazi biljnih masti (na žalost, opet jedno 150 dinara jeftinije po litri). zaleđeni pomfriti, zaleđena kisela testa i pice, sve opustošeno. Uz to, kad vidite puna kolica raznoraznih slatkiša i wellnesa, koji obiluju šećerima i hidrogenizovanim biljnim mastima, bude vam valjda jasno da nešto nije u redu i da se zapravo meso u Srbiji jede jako jako malo.
A šta ćemo mi koji recimo živimo u centrima velikih gradova, a nemamo zemlju izvan grada kao ni mogućnosti da kupimo istu? Dakle nemamo opciju da sadimo bilo šta. Jedina naša opcija jesu zelene pijace i supermarketi. Je l’ mi možeš tvrditi da taj “domaćin” nije poranio ujutro, otišao do pijace na veliko na kojoj je isključivo uvozna roba jer je jeftinija i došao meni na lokalnu pijacu da proda pod “domaće.” A ja niti znam odakle mi je došla ta banana ni luk (luk iz Kine, to bar znam) ni gdje je sve skladišteno na putu do mene, ni čime je prskano da izdrži taj put do mog stola… I slažem se s tobom ovdje “Uz to, kad vidite puna kolica raznoraznih slatkiša i wellnesa, koji obiluju šećerima i hidrogenizovanim biljnim mastima, bude vam valjda jasno da nešto nije u redu..” Naravno da nije uredu, a nije uredu jer se više ne može kupiti namirnica za koju mi možeš reći da 100% znaš šta je u njoj. Ne postoji. Pa ni one koje se prodaju pod najzdravije. Jedemo onaj paradajz zimi, osjećaš okus plastike, ali ne odustajemo ni ti ni ja. Jer nemaš izbora.
Ovo verovatno vazi i za pastetu RIO MARE, koja je navodno od tune, i na njoj pise bez konzervansa? Da li je ovo bez konzervansa laz ili to nista ne znaci?
Jela sam je svakog dana 🙁
Evo slika http://www.jatrgovac.com/usdocs/rio-mare-pate-okusi.jpg
Odkud priča o Argeti, a fotka Podravkine kokošje paštete??? Ne kontam.
Isto s****e drugo pakovanje
Bilo je u planu da limenka nema nikavu oznaku, jer što važi za ovu paštetu – važi i za druge.
Majo sta mislis o suhomesnatim prozivodima? Prsuta, cajna kobasica, sve ono sto se iznosi kao meza http://img823.imageshack.us/img823/5471/meza2.jpg
Prvo pitanje je da li je prerađevina ili “komad mesa”. Suvi vrat, pršuta, pečenica i slanina su proizvodi za koje golim okom vidiš šta su 🙂 Šunke, salame i sl. nisu.
U čajnu već ne znam šta stavljaju, ali sam u tom slučaju za čitanje sastava.
Drugo pitanje je koliko ima aditiva. Imaš ove proizvode “u komadu” sa 3 konzervansa i imaš sa jednim.
Treće, u masti obično ostaju zarobljeni svi toksini, pa što je gore životinja gajena to su ovi proizvodi gori. NPR. kada nabavim neki 100% domaći (ne organski, samo domaći) koji nije presoljen – jedem ga normalno.
Ako ne, onda pršute koristim kao “začin” u salatama.
U svakom slučaju nije nešto što redovno kupujem ali kupujem i pazim na kvalitet (koliko mogu), dok na slavama i proslavama to jedem uz sireve, meso, salatu – bez hleba i sokova.
Ja stvarno ne znam zbog cega ljudi veruju u bajke o pastetama i nastavljaju da ih kupuju.Zar je tako tesko napraviti homemade pastetu.Uzmes pilece meso dodas senf beli luk malo maslinovog ulja malo zacina i pesruna stavis u secko pa u blender i eto gotova pasteta .I znas sta jedes.Meni je mama kad sam bila mala pravila sama majonez i taj majonez je bio kao nebo i zemlja naspram ovih danas sto se prodaju.A bio je i zdrav i znali smo sta sadrzi ulje senf i jaja ,ne kojekakve aditive.I bio je zut kao sunce a ne bledo bez kao danasnji