Briga o zubima u „zrelijim“ godinama: problemi i rešenja

Neke intervjue na ovom blogu napisala sam u jednom dahu, bukvalno začas – a nekada mi je bilo potrebno da malo više zapitkujem sagovornika. Ovo je bio intervju koji sam najteže napisala.

Razlog je nešto što nikako ne biste očekivali 🙂 Kada dođem kod zubara i osetim onaj specifičan miris ordinacije, uvek me uhvati blaga trema. Čak i kada znam da sam došla samo da razgovaram…

Fotografije u tekstu: SALINGER IGOR

Onda se pojavljuje dr Antonio Cappello – Sicilijanac, osnivač ordinacije „Dentonio“, Beograd,  koji već 17 godina živi i radi u Srbiji. Otvoren, vesele naravi, prijatan, pričljiv – pogotovo što govori izuzetno šarmantnim srpskim jezikom. Zaboravite potpuno na miris ordinacije.

I šta je tu bilo teško?

Vidite, Antonio je izuzetan kuvar i gastronom. Njegovi roditelji imaju pekaru na Siciliji – 3. generacija. Mi nismo mogli da prestanemo da pričamo o hrani 🙂 Počeli smo od fermentacije testa za picu, nastavili o poznatim sicilijanskim špagetama sa sardinama i suvim grožđem, pa došli do toga da tražim recept za koji do sada nisam čula…

Teško je bilo da prekinemo priču o hrani, kako bismo se posvetili današnjoj temi 🙂 Ali smo nekako uspeli, jer je tema izuzetno važna.

Kao što ćete već saznati u ovom intervjuu, problemi sa zubima koje imaju ljudi od srednjih tridesetih godina i kasnije u životu, značajno se razlikuju od problema koje imaju mladi ljudi i zahtevaju neka specifična rešenja.

Ali prvo želim da bolje upoznate mog sagovornika…

  • Antonio, odkud ti u Srbiji i kako kakvi su utisci nakon 18 godina provedenih ovde? 🙂

Moj san je oduvek bio da budem stomatolog – a 2003. godine, ukazala mi se prilika da studiram u Srbiji. Prihvatio sam tu mogućnost i od samog početka svog života ovde, zavoleo ljude i zemlju. Kada sam pronašao i svoju veliku ljubav, sadašnju suprugu, više nije bilo dileme oko toga da ću ostati u Srbiji.

Mislim da mi je bilo lako da se uklopim, jer su Srbi i Sicilijanci dosta slični po mentalitetu i karakteru. Ovde se osećam kao kod svoje kuće i verovatno sam zbog toga brzo savladao srpski jezik.

  • Kako ćemo pričati o problemima koji su najčešći kod ljudi u nekim „zrelijim“ godinama, mislim da bi bilo dobro da pre toga saznamo nešto više o tvojoj ordinaciji…

„Dentonio“ se izdvaja po tome što smo fokus stavili na objedinjene usluge – ovde može da se obavi sve na jednom mestu: od digitalnog otiska, ortopana, tretmana laserom, estetskih zahvata, implantologije, lečenja paradontopatije – a svakako i složenih, operativnih procedura.

Volim da kažem da se bavimo digitalnom, savremenom i bezbolnom stomatologijom. Svestan sam koliko je ovo poslednje važno, jer se ljudi – čak i u zrelim godinama – plaše stomatologa. Zato u našem prostoru postoji bašta, u kojoj pacijenti mogu da se opuste, kao i  soba za relaksaciju. Ja sam hedonista, pa je očekivana težnja ka tome da ljudi budu opušteni i zadovoljni.

  • Da pređemo sada na najčešći uzrok svih problema o kojima ćemo pričati danas… Kako je uopšte moguće da 100% ljudi u tridesetim, četrdesetim i pedesetim – nije upoznato s pojmom „bruksizam“?

Stres je postao naizostavni deo života ljudi u tim godinama, a on negativno utiče na mnogobrojne aspekte – pa i na oralno zdravlje. Bruksizam, odnosno „škrgutanje zibima“ je izuzetno česta pojava. Problem s njim je što u početnim fazama, pacijenti najčešće ne primećuju ništa.

Ume da bude još gore što se fokusiraju na neku od posledica: prijavljuju nelagodnost ili bolove u viličnim zglobovima, mišićima, osetljivost zuba, glavobolje… Ipak, oni sve vreme ne traže pomoć stomatologa, dok se stanje ne pogorša. Ili da kažem preciznije – dok ne počne ozbiljnije propadanje zuba.

Upravo zato, ne razmišlja se o preventivi na vreme. Svako, prema ostisku svoje vilice, može da dobije silikonske štitnike za zube. Izuzetno je važno da ih ljudi s bruksizmom nose noću – dok oni s težim slučajevima „škripanja“, treba štitnike da nose i preko dana kada je moguće.

  • Možeš da nam pojasniš u kakvoj su sprezi bruksizam i pošast „zrelijeg doba“ – paradontopatija?

Bruksizam i paradontopatija su blisko povezani, jer se usled škripanja zuba (najčešće noću) opterećuje potporni aparat zuba. Ovakve patološke sile negativno deluju na same zube – dolazi do naprsnuća i odlamanja gleđi zuba, kao i plombi. Vremenom, postepeno dolazi i do mnogo ozbiljnije posledice, a to je povlačenja desni, koje je vidljivo. Zubi postaju osetljivi na toplo i hladno, odnosno, na konzumaciju hladnih i vrućih tečnosti ili hrane, što sve zajedno može uticati na kvalitet života pacijenta.

Dalje propadanje zuba se ogleda u resorpciji (gubljenju) vilične kosti. Ovo nije vidljivo golim okom – pa ću iskorostiti priliku da naglasim koliko je bitan 2D ili 3D ortopan – snimak zuba na kome se uočavaju ovakve patološke promene. Vrlo je važno uočiti ih na vreme jer tada, na mnogo lakši način možemo da se izborimo s krajnjom posledicom. Naravno, mislim na ispadanje i gubitak zuba.

Sem bruksizma, najveći izazivači paradontopatije su pušenje, neadekvatna higijena zuba, ali svakako da mogu da postoje i neke genetske predispozicije, kao i hronične bolesti poput dijabetesa.

  • Koji su načini lečenja slabije izražene paradontopatije?

Lečenje parodontopatije može biti kauzalno i hirurško. Poenta je da zaustavimo njeno napredovanje  i posledičan gubitak zuba.

Onim pacijentima koji su u početnim fazama problema (nije došlo do resorpcije vilične kosti) najčešće uklanjamo zubni kamenac i meke naslage, kiretiramo džepove i tretiramo desni laserom. Obučavamo ih o pravilnom održavanju oralne higijene. Ako s ovakvim terapijama počnemo na vreme i lečenju posvetimo dovoljno pažnje, velike su šanse da ćemo uspeti da izbegnemo hirurške intervencije i sačuvamo postojeće zube.

  • Šta se radi u težim slučajevima? Da li je potpun oporavak moguć?

Teži slučajevi su svakako oni koji zahtevaju hirurške zahvate, kakav je SMAT. To je intervencija gde se transplantatom tkiva sa nepca nadoknađuju izgubljene desni.

U još težim slučajevima, radi se tzv. „veštačka kost“ – još jedna hirurška intervencija koja ima za cilj da spreči gubitak zuba ili omogući da se stave implanti na mesto nedostajućih zuba.

Od izuzetne važnosti je da pacijent bude motivisan, jer je lečenje parodontopatije kompleksno i dugotrajno – ali se mogu postići dobri rezultati. Ipak, kao i u svakoj drugoj priči, ovde je bolje sprečiti nego lečiti.

Sada, kada znate kako se ovaj proces odvija – nadam se da ćete biti motivisaniji da uradite snimak zuba, proverite u kakvom stanju je vaša vilica i zaštitite svoje zube na vreme.

  • Kad pričamo o zubima, sem funkcionalnosti i zdravlja – uvek ostaje i estetski momenat. Koje estetske usluge najćešće traže pacijenti ovih godina?

Estetske usluge koje traže pacijenti su izbeljivanje zuba, izrada non-prep vinira (ljuspica), krunica i mostova.

Mada, pravi je momenat da istaknem kako nadoknađivanje izvađenog zuba nije samo estetski momenat. U slučaju da nedostaje jedan ili više zuba u vilici, zbog promena u zagrižaju i nepostojanja korena – vilična kost na tim mestima takođe može da se resorbuje. A o posledicama sam već govorio… Dakle, svaki izvađeni zub, čak i onaj koji se ne vidi, treba da bude nadoknađen.

  •  Krivi zubi su u glavama ljudi „dečija priča“, a fiksne proteze igračke za tinejdžere. Ili više nije tako?

Sve više odraslih se odlučuje za ispravljanje zuba folijama Invisalign ili ortodontskim aparatima. To su jedni od najneinvazivnijih načina korigovanja položaja zuba.

Ranije pacijenti nisu ni znali da mogu da stave ortodontski aparat. Bili su ubeđeni da je on isključivo za decu, ali sada prihvataju ovaj vid terapije. Očekivano, zreliji pacijenti su pažljiviji i odgovorniji u odnosu na mlađu populaciju.

Pomenuo sam koliko je pravilan zagrižaj bitan upravo zbog očuvanja sopstvenih zuba u kasnijim godinama života. Ovo jeste jedan od načina da se preduprede teške posledice po zdravlje zuba.

  • Ono što mogu da zaključim na osnovu dosadašnjeg razgovora jeste da je i bezbolnije, pa i finasijski isplativije na duge staze – pozabaviti se ozbiljnom i strateškom preventivom?

Danas se mnogo više pažnje posvećuje preventivi kako opšteg, tako i oralnog zdravlja. Blisko su povezani. Svakom pacijentu savetujemo da preventivno, bar jednom ili dva puta godišnje dođe kod stomatologa kako bi se uradio digitalni ortopan – a nakon toga i opšti pregled zuba, čak i ako ne oseća nijednu konkretnu tegobu ili smetnju.

Na taj način, možemo na vreme da saniramo i, ako je potrebno, reagujemo. Rešavanje problema koji je tek u nastajanju svakako jeste finansijski isplativiji za pacijenta. Takođe, na kontrolnim pregledima možemo da ukažemo pacijentu bruksizam i izradimo folije za zaštitu. Isto tako, ukoliko na primer postoje neke nepravilnosti u položaju zuba, možemo to da izanaliziramo i utvrdimo da li postoji indikacija za ispravljanje zuba. Tada pacijentu prezentujemo sve opcije i savetujemo najefikasnije rešenje.

Uz redovne posete stomatologu, obuke o pravilnom održavanju oralne higijene i naravno želji i motivaciji da vodimo računa o sopstvenoj oralnoj higijeni i zdravlju naših zuba – pacijent može dugi niz godina da ima svoje zube i da redovnim kontrolama očuva svoje oralno, ali i opšte zdravlje. Malo truda i discipline se zaista isplate, što se  jasno pokazalo tokom mog dugogodišnjeg iskustva.

  • Nakon svih ovih saveta, mogli bismo da se vratimo na veselije teme 🙂 Priča se po gradu da u “Dentoniu” najbolje prođu pacijenti koji imaju termin petkom pred kraj radnog vremena. Šta se tada dešava kod vas?

Jako pažljivo sam birao tim, želeći da i mi ovde budemo povezani – baš kao da smo velika italijanska porodica. I jako sam ponosan na njih. Na profesionalnost i vrhunsku uslugu koju pružamo svim pacijentima.

Svakako, ne zaboravimo ni na druženja, zbog čega petkom imamo „Happy Hour, kad završimo sa svim obavezama. Da, svakako da na tim druženjima ostanu i pacijenti koji su se zatekli u ordinaciji. Nije tajna da je kod nas teže zakazati termin u petak 🙂

Za taj dan, pravim specijalitete sa Sicilije kao što su: caponata, parmigiana, arancini i cannoli – jedna od najlepših i meni omiljenih sicilijanskih poslastica. Iskoristiću situaciju da te pozovem da nam se jednom pridružiš i probaš jedno od mojih sicilijanskih jela. Ako ti se svidi, bilo bi mi drago da ti dam recept i da ga pripremiš svojim pratiocima 🙂

  • Na kraju bih te pitala nešto što će moji čitaoci verovatno primetiti… Mada imaš ordinaciju u širem centru grada, koja izgleda fantastično, najmodernije je opremljena i primećujem da su svi jako zauzeti –  nismo te viđali puno u medijima, na internetu i slično. Kako je to moguće?

Odlazak u Srbiju nije prekinuo stara prijateljstva, pa su moji prijatelji počeli da dolaze ovde da vide kako sam, gde živim i šta radim. Događalo se da nekome od njih zatreba popravka zuba ili neki drugi vid stomatološke usluge, pa bi ostajali i po nekoliko dana dok se sve ne obavi. Uvek su odlazili oduševljani Srbijiom i zadovoljni uslugama – i počeli su da me preporučuju kada se vrate u Italiju.

Malo po malo, proširila se priča o našoj ordinaciji, drugi Italijani su počeli da dolaze po preporuci, i tako se spontano razvio dentalni turizam, što je danas jedna od naših glavnih aktivnosti.

Interesantno je da su čak i u toku 2020. grupe italijana uspevale da se organizuju i dolaze ovde – ali je situacija s COVID-19 delimično umirila nekadašnje rasporede i rad s velikim grupama. Tako konačno imam vremena da se bolje predstavim ljudima s lokala, što me jako raduje 🙂

Fotografije u tekstu: SALINGER IGOR

Leave a Reply

RSD ili EUR?
RSD Српски динар
EUR Еуро