Svi smo pili zeleni čaj i znamo da je sjajan antioksidans i zdrav napitak. Ono što nisu svi probali je Matcha zeleni čaj, najfiniji puder napravljen od specijalno gajenog i obrađenog zelenog čaja. U japanskoj ceremoniji čaja on je nezaobilazan – a danas ćete saznati nešto o toj ceremoniji, upotrebi šećera u Japanu, kako se pravi “japanski marcipan” i kako da priredite sebi sličan užitak kod kuće 🙂
Šta je Matcha zeleni čaj?
Tri stvari razlikuju Matcha čaj od običnog zelenog čaja.
- Način gajenja – žbunovi se pokrivaju i ostaju u senci bez sunčeve svetlosti oko 3-4 nedelje. Ovim se obezbedi veći nivo hlorofila i dobija se intenzivna zelena boja.
- Način obrade – skidaju se peteljke i tvrdi delovi sa lišća, a onda se najfiniji delovi lišća melju u specijalnom kamenom mlinu.
- Način konzumiranja – umesto da samo prelivate čaj da bi došli do ukusa, užitka i nekih zdravstvenih benefita – u Matcha slučaju, pijete i prah. On ne ostaje na dnu činije jer je puder toliko fin da se potpuno rastvori.
Za pripremu ovog čaja koristi se kašičica koja služi za merenje, činija i mutilica. Pravi se ili jači Matcha čaj Koicha – ili slabiji Usucha. Od 40g Matcha praha može da se napravi 10 Koicha ili 20 Usucha posluženja. Voda treba da se dovede u stanje “proključaće svaki čas ali još nije proključala”. Video o pripremi je ovde.
- Koicha – 3.75g Matcha praha, 40ml vode (pravi se obično od listića biljke koje su starije od 30 godina)
- Usucha – 1.75g Matcha praha, 75ml vode (pravi se obično od listića biljke koje su mlađe od 30 godina)
Svakako, ne morate da imate specijalan pribor. U jednu kafenu kašičicu staje oko 4g praha pa je to način da procenite količinu. Za mešanje može da vam posluži najmanja silikonska mutilica koju nađete, pa čak i jedan nastvak za mikser (onaj za šlag) koji koristite za ručno mućenje. To sasvim lepo odradi posao 🙂
Šta je Wagashi?
Matcha zeleni čaj je jak antioksidans koji povoljno utiče na zdravlje – a pri tome i bogovski zamiriše dok ga pripremate. Ukus je prijatan i biljni. Uglavnom se ne pije zaslađen. U Japanu je šećer nekada bio redak a prve slatkiše sa šećerom su dobili iz Kine. Nije bilo lako kopirati Kineze jer Japanska ostrva nisu imala obilje sastojaka od kojih bi pravili dezerte, kao ni velike količine šećera.
Tako je nastao Wagashi. To je zapravo japanski marcipan od pasulja 🙂
Smatrala sam fenomenalnom idejom da vam prezentujem kako se i u Japanu šećer koristio limitirano, štedljivo i odgovorno – isto kao i u davnim vremenima kod nas kad je bio redak. I naše starinske orasnice su imale malo šećera, kao i japanski Wagashi. Uz još jednu vrlo bitnu stvar – uz jedan čaj servirao se jedan Wagashi, koji je inače veličine puslice. Pa vi vidite koje su to količine šećera bile i to samo u posebnim prilikama.
Posebne prilike za čaj i Wagashi su bila poslovna okupljanja. Današnji slatkiši targetiraju decu i žene, a tadašnji japanski slatkiši pravljeni su za muškarce iz poslovnog sveta. Razvijali su se od 16. veka i danas su opstale knjige u kojima surazličiti dizajni Wagashija. Tea Master je osoba koja je domaćin ceremonije čaja i sa Wagashi poslastičarima često razvija i poseban, namenski dizajn dezerta – u skladu sa time ko su mu gosti, koje je doba godine, šta želi da im prenese kao poruku kroz boje, oblike i ukrase.
Očito su japanci bili jako kreativni. Razvijali su ono što su mogli s obzirom na postojeće namirnice koje su imali – a prvenstveno su razvijali maštu. Tako su Wagashi kolačići koji se služe uz čaj na ceremonijama, sem posluženja, postali i specijalan znak pažnje.
Kroz Wagashi koji se poslužuje prenosi se poruku o tome na šta gosti insiprišu domaćina. Svaki novi Wagashi dobija i ime, ali se ime gostima otkriva tek na kraju: recimo “Trešnjin san wagashi”, što svakako bolje zvuči od “pasta od pasulja u obliku cveta” 🙂 Mašta i poezija zajedno.
Namagashi je tip Wagashija koji se pravi pasulja i agara.
Ceremonija čaja kod kuće – recept za brzi Wagashi
U receptu može da se koristi šećer ili zamena. Mogla sam da spremim i nešto skroz LowCarb ali mi je važno da demonstriam i kako izgleda prava ceremonija čaja, podsetim na to kako se nekada šećer koristio i ponudim zamenu za klince koji vole bombice sa marcipanom i keksom. Iskoristite ovu pastu da napravite dezert i servirate ga uz neko voće i orašaste plodove. U ostalom, klinci sa ovim mogu da se igraju kao sa plastelinom i naprave sami svoje kolačiće 🙂
Potrebno je:
- 250g skuvanog belog pasulja (za zabušante može i onaj iz konzerve, ali on ima manje otpornog skroba)
- 50g šećera ili eritritola ili pola/pola (pogledajte okvirne nutritivne vrednosti, otporni skrob je uzet za vrednost pasulja kuvanog kod kuće)
- 3-4 kašike vode (ovo je za šećer, a za eritritol samo 1)
- 1 ravna kašičica Matcha čaja
- par kapi arome badema, opciono
Skuvajte pasulj ili dobro operite pasulj iz konzerve. Propasirajte ga kroz cediljku da dobijete finu pastu. Pasta je već takva da može da se oblikuje rukama, što znači da morate da pazite da ne preterate sa vodom u sirupu od šećera ili eritritola. U šerpici zakuvajte vodu i šećer/eritritol, a onda dodajte pastu od pasulja i ukuvajte dok se masa ne sjedini. Ako želite stavite par kapi arome badema – meni se to dopalo jer utiče na ukus koji sa aromom jako liči na marcipan, čak stvara iluziju da je slađe nego što već jeste.
Podelite na pola, pa u jednu polovinu stavite Matcha čaj i izmešajte. U tekstu imate slike sa idejom kakvi sve oblici mogu da se naprave. Za “visok sjaj” možete da prelijete agarom rastopljenim u vodi, kao i da dodate ukrase po želji. Ja sam prelila agarom i ukrasila jestivim zlatom (listići badema, komadici pistaćija, kao i crni susam su česti ukrasi).
Možete da koristite i kakao prah ili par kapi soka od višnje ili cvekle. Možete da koristite i crveni azuki pasulj za neke druge šeme boja 🙂
Imam običaj da naprskam svoj omiljeni miks eterčnih ulja na kožu, pustim opuštajuću muziku, skuvam čaj i “iskuliram” makar 20 minuta. Ako mogu ovo da uradim svakodnevno – još bolje. Stres je iritantna stvar a ovako se lako otera 🙂
Ipak, kada sam sebi ceo “ritual relaksacije” spakovala u kontekst starog Japana, uz japansku muziku i mirišljavi Matcha čaj – pored relaksacije bilo je i putovanje kroz prostor i vreme. Dobro i za telo i za mozak 🙂
Napomena: Matcha čaj se sprema tako da nakon mućenja ima penu na vrhu. Slikano je bez nje da bi videli boju čaja, ali da znate da se pravilno servira sa penom.
Kako sam veliki čajoljubac uživam u ritualima ispijanja čaja, machu sam prvi put probala verovali ili ne u Sarajevu 🙂
Tamo postoji jedna divna čajdžinica Franz&Sophie i gospodin Alen sa ljubavlju i velikom pažnjom sve goste upoznaje sa svetom čaja.
Od njega sam naučila da se matcha pije sa ljubavlju, uživanjem, i smirenošću, ali i da poseduje visok nivo kofeina, ako se dobro sećam to bi bilo kao da ste popili 10 šoljica kafe.
No, moraću da se upustim i u ovaj projekat pravljenja wagashija 😀
Pisala sam teksto o kofeinu, pa su tu neke prosečne cifre. Za matcha čaj nalazim da ima 35-70mg što je prosek za čaj.
Obavezno probaj wagashi 🙂
Draga Majo,
Kreativan i zanimljiv tekst, kao i uvek! Probaću ovaj vagaši recept. Samo bih dodala da čajna ceremonija, ćado (chadou) kao takva izuzetno komplikovana za izvođenje i da se od davnina praktikuje u Japanu. Samuraji su je izvodili pred neku važnu borbu kako bi pročistili um. Pre nekoliko godina, imala sam prilike uživo da prisustvujem i malo više naučim o čajnoj ceremoniji od majstora japanske ceremonije, gospođe Jamade Kie, izuzetno iskustvo. Potrebno je vežbati i po nekoliko nedelja kako bi se uvežbao svaki pokret koji ima striktan redosled. Evo linka za malo detaljniji pregled ako nekoga interesuje.
ps Jedinstven je osećaj koristiti četkicu za maća čaj pa ako je nekome zanimljivo i pristupačno može da je naruči.Veliki pozdrav!
Hvala na linku, jako bih volela da imam priliku da i sama prisustvujem ovakvom događaju 🙂
Može li se ovaj čaj nabaviti u Banjaluci? Pozdrav 😊
Za ovaj ne znam, mislim da ga nema tamo – ali dm drogerije u dmBio programu imaju Matcha čaj.